Marketing
Zamirisat cu stan...
Dodi i sjedni nasuprot mene.
Pitaj me kako sam i dopusti da ti pricam o necemu nebitnom, o nicem posebno.
Dopusti da ti pricam o guzvi u tramvaju, redu ispred bankomata ili o lokvi u koju sam stala dok sam ti pisala poruku.
Mozda spomenem i karikaturu u novinama, losu kavu ili u zurbi krivo zakopcanu kosulju.
Necu izostaviti miris peciva koji je prozeo ulicu, svoj potrgani kisobran i mahanje repom psa kada sam usla u stan.
Dopusti da ti pricam o boji mjeseca, zvuku pahulja ili tezini zraka.
Nemoras zbilja slusati. Samo kimaj glavom i tu i tamo me zaustavi u pricanju kako bi me poljubio u nosic ili maknuo kosu s lica.
Primijeti onu svjetlost u mojim ocima dok ti pricam o olovkama ili svojim novim fotografijama. I onaj smjesak na mojim usnama kada ti kazem da te volim...
Onda cu ispeci kekse i zamirisati cijeli stan cimetom. Skuhat cu kakao i mozemo ga polagano ispijati dok zagrljeni lezimo i osluskujemo kisu.
I ne moramo pricati. Dovoljno je samo da si tu i da znam da sam tvoja.
Da me pogladis po kosi i utisnes jedan poljubac u celo.
A ako zaspim,
da znam da ces me pokriti dekom i stisnuti uza se kao da to radis zadnji put...
Post je objavljen 24.10.2007. u 21:05 sati.