Pregled posta

Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Gubec bega

Kad smo se odlučivali za izlet prošli vikend, lomili smo se između Samoborskog gorja i Strahinjščice. Tj. ja se nisam lomila, jer mi se baš nije išlo na Samoborsko. Sve ostalo prema jugu, tipa Gorski kotar je otpalo zbog loše prognoze. Na kraju je Gorski kotar bio puuuno gori nego što su prognostičari najavljivali, na sreću da nismo išli.

Odlučili smo se ići istočno od Medvednice, dakle, preko Sesveta pa na Mariju Bistricu i onda preko Zaboka za Krapinu. Palo nam je na pamet stati u Mariji Bistrici, tamo nisam nikad bila pa me baš zanimalo. Dva dojma imam iz Marije Bistrice. Prvo, glavna crkva u središtu mjesta je stvarno lijepa. Drugo, vjerski turizam je tamo u punom jeku. Sve u svemu, mjesto mi se baš svidjelo, lijepo je, svi su nekako dobro raspoloženi. Jedino je bilo užasno, ali užasno hladno. Prvi dan nakon ljeta da sam osjetila da stiže zima (i nisam bila odjevno pripremljena na tako što ).


Evo par detalja iz ovog mjestašca.





Marija Bistrica ima oko tisuću stanovnika i nalazi se sa sjeverne strane Medvednice. Poznata je po crkvi Sv. Marije Snježne i jedno je od najpoznatijih hodošašča u državi.





Na ovom je mjestu crkva izgrađena još u 14. st. Kroz povijest je proširena više puta. Danas ima elemente romantičkog, gotičkog i baroknog stila, a unutar crkve su i prekrasne freske. Očuvani su i stari zlatni i srebrni vjerski predmeti. Sve djeluje vrlo uredno i organizirano. Tijekom naše šetnje bila je misa, postavljeni su zvučnici duž objekta tako da i velik broj ljudi vani može pratiti vjersku ceremoniju.





Za vjerski dio moje obitelji kupila sam par sitnica. Ako se mogu ekskulpirati potrošačkom mentalitetu koji je snažno zahvatio i ovaj dio društva - nisam ništa kupila na štandovima duž ceste, već u službenoj trgovini Svetišta. Neka i oni zarade nešto, kad se već vrte novci, fino sve održavaju.

Netko je viknuo da eno blagoslovljene vode za kupiti i ja sam poluluda, malne s karnisterima, otišla iz Svetišta Majke Božje sva bitna poručujući svojim Slavoncima doma da im stiže posebna svježa blagoslovljena voda iz ovog važnog hrvatskog Svetišta. Nekako mi je to imalo drukčiju dimenziju vezano uz predstojeći dan Svih mrtvih. Eto, neke sam i razveselila. Učinilo mi se da je to baš vjersko-praktičan poklon. A kasnije mi bilo neugodno koliko je to vode bilo, hehe...

Pogledajte ove kipove. Na sve strane su štandovi, štandovi, štandovi... uglavnom, vjerska tematika, ali ima i standardnog "kirbajskog kiča".




U doba turskih osvajanja, seljani su sredinom 16. st. sakrili tadašnju drvenu statuu "Crna Madona s djetetom" kako je osvajači ne bi uništili. Nekoliko desetljeća kasnije, pronađen je kip i to je smatrano čudom! Dan-danas se tom događaju posvećuje posebna pažnja. Pretpostavljam da je ova crna Marija gore na slici u skladu s tom legendom/povijesnim događajem.



Inače, u pozadini te lijepe crkve nalazi se crkva na otvorenom. Sve je jako uredno i pregledno. Dosta veliko izgleda. Ne znam da li iznajmljuju taj prostor i za neke druge društvene događaje.





Inače, stvarno jesam za očuvanje svih spomenika. To, naravno, uključuje i one spomenike koji podsjećaju na NOB i sve oblike borbe protiv fašizma. No, ovaj me spomenik šokirao. Nalazi se u centru Marije Bistrice, tik preko puta crkve. Djeluje fakat vrlo vulgarno i sumnjam da bi mi autor spomenika mogao reći nešto u obrani umjetnosti, hehe... Praktično ovaj lik se naprčio svima koji prilaze crkvi. Mogu misliti zašto je u bivšoj Jugi baš tu stavljen. Za one koji ne kuže što dovraga ovaj radi, objašnjenje: kao vezane su mu ruke odostraga, a on se propinje... to što se ne propinje u ramenima, već u preponama trebamo valjda ignorirati?




Napuštamo sjedište vjerskog života Krapinsko-zagorske županije i krećemo dalje. Nakon odlaska iz Marije Bistrice, a prije dolaska u Krapinu, odlučili smo stati na još jedno legendarno hrvaško mjesto, a to je spomenik Matiji Gubecu. Zagorskom Čegevarku i Blekusteni zagorskih brega. Da je živio u neko kasnije doba, vjerojatno bi bio i pjesnik-ljubavnik. Ovako je samo revolucionar.

Smijali smo se u autu pokušavajući se sjetiti što više detalja iz Seljačke bune. Godina 1573. I da je imao vruću "krunu" kao dio rituala mučenja nakon što je skršena pobuna. Umro je groznom smrću. I da ima rock-opera Gubec beg. Iako je bio poražen i pogubljen, legenda o Matiji traje do danas.

Brrr, grozna priča, zapravo.

Evo fotografije monumentalnog spomenika. Molim da obratite pažnju da sam ubacila i koju panoramu u postove, ne-budi-mi-lijeno!



Ovaj ogroman spomenik Matiji Gubecu nalazi se u mjestu Stubica. Lijep spomenik. VIsok je preko 7 m, a duljina obaju krila iznosi 40 m, sam Gubec je nešto više od 6 m (podaci s ove stranice). Doduše, Matija mi, pogledajte i sami na doljnjoj slici, nekak' preveć vuče na sovjetske komrade, ali dobro...

Evo ga! Mate... Mišo... Guuubec! Jeeee!




E da! Ono što me posebno bilo zaintrigiralo i za što nemam nikakvo logično objašnjenje jest mali, mali svirač koji se nalazi s desne strane spomenika, kao malo u podnožju. Neki prijedlozi o čemu se ovdje zapravo radi? I zašto je u suknjici ispod koje puše vjetrić da mu se malo digne? Čini se, drugi umjetnički debakl u samo jednom postu!




Inače, Mate ima dobar pogled. Pogledajte kako je prekrasno.




Da završim dramatično, kako i priliči ovakvoj temi (a i predizborno je vrijeme): )

Dolje suvremeni Franjo Tahiji i njegovi zagovornici u Hrvatskoj!