Sve je više aktivnih političara i aktivne politike na blogovima i na pollitika.com. Manje se vode akademske rasprave a više se predočuju stranački programi. I osobe. Traže se greške u tuđim izbornim programima a ističu prednosti vlastitih. Hvale se vlastiti čelni ljudi a grde se oni suprotni.
U tome ima i pretjerivanja. Debelog pretjerivanja. Ali, ja to smatram normalnim i dopustivim.
Kad se samo sjetim njemačkih izbornih kampanja, pa što su svojedobno kancelar Helmut Schmidt i protukandidat Franz Josef Strauss rekli jedan o drugome, pa ovi naši političari, što se tiče toga, još su uvijek u vrtiću.
Pa ako se danas pretjeruje u svemu, zašto ne bi i u politici. Prodaju vam automobil i pripisuju mu nadnaravne moći. Prodaju vam hladnjak i govore o njemu kao o živom, višem biću.
A kako ne bi pretjerivala politika, koja hvali svoje ljude. A ljudi, treba to priznati, ničemu tako ne teže kao moći i od ničega se teže ne rastaju.
Zato mislim da ćemo podnijeti i više od ovoga do sada. Neka cvjeta tisuću cvjetova, bio je poklik iz moje mladosti. Možda bi danas bio prikladniji poklik: neka cvijeta tisuću laži.
No to je imanentno politici. Ne da ja to previše odobravam ili da sam si to želio. Ne, to je naprosto donijelo vrijeme i to treba prihvatiti.
Ali, mi koji nismo direktno uključeni u izbornu kampanju, zadržavamo si pravo kritizirati i programe i kandidate. I to je naime dio predizbornog folklora.
Post je objavljen 24.10.2007. u 15:23 sati.