BRACA-1
...Sunce je svom vrelinom przilo hajljovsku visoravan,prvi put tako jako tog proljeca 1942.godine.Braca Humo su,bas kao sto im je i caca radio,krcili Godijevo brdo od kukrike,prosirivali oranicu gdje ce koje zrno kukuruza ili jecma utisnuti pa onda cekati da do pogace ili pure pristigne.Trebalo je punu kucu celjadi nahraniti.Halim,Nasko i Abid se vec bili ozenili,Meho tek zenidbi pristizao.Humovcad vec odavno pocela kucu izvana zapisavati.
Halim bio glava porodice,kad su cacu im Serifa poslije onog rata komite ubile,on ostao najstarija muska glava medju Humima.Oko podne na onu krcevinu snaha Hasima donijela rucak,tepsiju krompiruse i serpu mlacenice.
-Bismilla-hirrah-manirrahim-prosaptao Halim zabadajuci prvi kasiku u tepsiju sa pitom,izgovarajuci glasno samo prve glasove slave Bogu.I ostali su ucinili isto i prionuli na onu vrucu krompirusu i tek izmetenu mlacenicu.
U isto vrijeme na puskomet od njih pred sabornom crkvom na Metaljci pop Pavle Djurisic,cetnicki komandant,
zavrsavao je svoj vatreni govor raspojasanoj cetnickoj bratiji:
-Ko ne vjeruje u svetu i nevidljivu Trojicu-budi proklet.
-Kolji!-u horu zaurla masa bradatih,sa crnim subarama i kraljevskim kokardama na njima.
-Ko ne misli da je sveto pricesce-sveto tijelo i krv Kristova,budi proklet.
-Kolji!-zaorilo se uz viku i semluk cetnicki.
-Ko ne ljubi sa strahom i ljubavlju ikone Gospoda,Bogorodice i svih svetaca...
-Kolji!-zaurlali su cetnici prije popa pozurujuci ga da ih klanju vodi.
-Ko ne misli da su crkveni cinovi ustanovljeni od Gospoda i njegovih apostola,budi proklet-izgovorio je pop Djurisic uzjahujuci bijelog konja,a onda pucajuci iz pistolja dok se isprepadana zivotinja ispod njega u krug vrtila.
-Kooljiiiii!-mijesalo se uz pucnjavu i vrisku cetnika ali i njisku u galop natjeranih konja.
-Halime,Halime,iz Krzave se crni dim dize,cuje se vika i pucnjava-govorila je zadihana i isprepadana Hasima trceci u susret braci Huma u Godijevu brdu.Oni su vec bili u Krzavu zagledani,bijeli dim se poput pecurki visoko u nebo dizao a njih strah za ono brdo prikovalo,kramp,sjekira i dvije lopate im sve od oruzja bilo.
-Mi cemo u sumi i ostati a vi cekajte,nece valjda zene i djecu,nedo Bog-rekao Halim dok mu je pred oci dosla slika cace Serifa i komita kako ga na pragu kuce ubijaju.To vece cetnici na Hajljovine nisu udarili,dosli su sutra dan
odmah po svitanju.Dim se brzo iznad sela zabijelio.Braca gledala kako im kuca gori,kako cetnici na konjima seljane i njihove ukucane razgone,pucaju,ubijaju.Oni kao okamenjeni samo glavu okretali.Halim potrcao prema selu,braca ga oborila i dugo na zemlji pritisnuta drzala.
-Ne pomaze Halime,samo jos jedna krv vise-govorili,plakali,kose cupali,nadali se da je neko ipak uspio prezivjeti.
Hasima i jedno od Abidove djece prezivjeli,sve ostalo pobijeno,poklano i spaljeno,u jednu krv i pepeo pretvoreno.
Hajljovine ostale pusta goretina.
Braca zajedno prema Sarajevu bjezala,sve dotle se uspjela skupa drzati.U Sarajevu Nijemci prvo Halima u policiju priveli,obukli ga u njemacku uniformu i poslali na Ruski front.Luburiceva ustaska milicija Naska i Abida pohapsila te i njih,jednog u domobransku,drugog u ustasku uniformu obukli.Meho nekim cudom dospio do doma ratne sirocadi kod Doboja.Od tada proslo pet punih godina kad je Meho cuo da mu je Halim ziv,cuo i poceo da se plasi da naglas kaze da mu je brat.Za Naska i Abida nikad vise i nista culi nisu.Pretpostavljaju da su poginuli na Zidanom Mostu kad se Paveliceva vojska povlacila prema Austriji.
Halim pred Staljingradom dva puta jedini u SS jedinici prezivio.Drugi put i njega geler pogodio ali kroz vojnicki opasac,pod kozom mu samo modrica ostala.
-Allahova volja bila da prezivim,da bi me i dalje mogao kusati-govorio prisjecajuci se Staljingrada.Po povlacenju
Nijemaca sa Ruskog fronta prikljucio se Titovim partizanima.Minobacacem gadjao kolonu Pavelicevih vojnika u povlacenju prema Austriji,ni slutio nije da je u njoj bas on i Naska i Abida ubio.Kasnije u jedinici trazili da govori gdje je ostalo vrijeme rata proveo.On sve rekao.
-Bog mi je svjedok da sam tudjom voljom samo vojnik bio-govorio je i uvjeravao one sto su ga slusali i Onog za kog je bio uvjeren da ga cuje.
Poslije istraznog zatvora ga pustili.On na ulici bio sam bez igdje ikoga,bez igdje icega,sa vjerom u Onoga sto sve vidi i sve zna i nikoga samog ne ostavlja.U Sarajevu nasao Hasimu i ono Abidovo siroce.
-Sta ti mislis?-pitao je skupljajuci u jednu misao sve o Hajljovinama,braci,pokolju,bratovu sirocetu,bratovoj udovici.
-Meni je u onom plamenu u Hajljovinama misao ostala.Sad hodam sto hodati moram-rekla je gledajuci negdje preko njega,mozda bas u pravcu Hajljovina.
-Ako ja krenem u Hajljovine da ponovo vatru na onom ognjistu upalim,hoces li i ti sa mnom?-pitao je vidjevsi pred ocima Godijevo brdo i krcevinu davno zapocetu.
Iste godine upalili novu vatru na starom ognjistu u Hajljovinama,ozidali zidove i na njih rogove za kucu podigli.Ono Abidovo siroce i oca i majku ponovo dobilo a oni djecu svoju,od srca svojih otkinutu...
Opisujuci divljanja cetnickih hordi tih godina u ovom kraju Titov general Kosta Nadj ce kasnije svjedociti:"Ne sjecam se da sam ikada u zivotu vidio nesto jezovitije od onog sto sam zatekao u ovom gradu.Razularena cetnicka rulja plivala je u ljudskoj krvi.Most na Drini je pruzao stravicnu sliku.Na njemu nije bilo ni jednog pedlja koji nije bio preliven krvlju poklanih.To je bilo stratiste nevinog muslimanskog naroda,prava klanica...Zivotinjsko divljanje gore od krvolocnih zvijeri.Zene i djevojke su silovane prije klanja na ocigled roditelja,muzeva i brace."(Objavljeno u
"Vjesniku",od 25.maja 1952.godine)
Post je objavljen 24.10.2007. u 14:05 sati.