Marketing
VI poglavlje...
Poslije podne smo zaista krenuli,mada me on dugo odvracao govoreci da sam jos slaba.Bila sam uporna i tvdoglava kao magare(
).Vodili smo se za ruke i sjali od radosti.Uz dosta mog napora popeli smo se i nije mi bilo zao.Vidik odozgo bio je prelijep.Cio grad se vidio kao na dlanu.Kupao se u suncu i zelenilu.Sva sam bila leprsava,kao da sam dobila krila.
Brala sam tratincice sa dugim peteljkama i donosila ih pored njega,na zidic,nadajuci se da ce mi isplesti vjencic.A on je samo buljio u mene i smjeskao se kao mater djetetu...Sjela sam pored njega naslonivsi mu glavu na rame.Ponudio me cigaretom.Pusila sam,ali rijetko,jer sam pusila,i to samo iz zezancije...Tako da sma odbila.
-Eto Minja prođe i ova skolska godina.Sta ces ti sada,kakve su ti zelje i planovi?
-Pojma nemam,tesko se opredjeliti,ali cuvjerovatno u medicinsku skolu,a poslije obavezno na medicinu.
-Ma pusti medicinu!-rekao je milujuci me po kosi-Ko ej danas vidio korisit od Faxa???Eto,tvoji su zavrsili fakultete i,osvrni se,pogledaj sta imate-onog olinjalog folciku sto je dao sve od sebe,o nemjestaju da ne govorim.Mora da ga nisu mjenjali jos od sezdesetih.
-Zar je to uopste bitno?Mi divno zivimo,puno se volimo.Po meni,bogatstvo je u tome.
-Ne zivi se samo od ljubavi,Bibercicu.Najbolje je da sada mi zavrsimo bilo koju srednju skolu,do tada cemo biti punoljetni.A onda,neka nam matori,ta on ima love k'o blata,otvori neki kafic.Lijepo cemo se vjencati i uzivati.
Osjetih blagu mucninu u zeludcu.Matori,kako je jedino zvao oca,radio je kao gradjevinski poduzetnik negdje u Sloveniji,a majka mu je domacica,seljanka koja nije imala ni druga posla nego da licka sina jedinca.
-Pazi sta ti kazem.Matori je zavsio samo zidarski zanat a zivi kao grof.Nista ne radi,samo nadzire posao.Vozi mercedes,a za kucu da ti ne pricam.Ta,znas i sama.Lova do krova.Ej,pa ti nisi ni primjetila nove krpe.POgledaj farmerice-ustade i pljesnu se po straznjem dijelu tijela.
-Kakav model?!A majica!Sta kazes?Butik "Te-Te".
Mucnina se popela do grla(a kome i nebi?
).Samo sto nisam pocela povracati.
Tratincice su zaboravljene lezale na zidicu.Sunce ih je vec sparusilo.Tuzno sam ih pogledala.Nista od vjencica.Minja,Minja,ti nepopravljivi sanjaru!
Dinko je i dalje govorio.Vise ga nisam slusala,nisma mogla da ga slusam,pozlilo bi mi.Nista mi nije bilo jasno.Od kuda u jednom tijelu dvije duse?Jedna divna,prozracna,romanticna,ona koja je smislila divnu bajku sa ruzom,koja je djevojcicu u djevojku preobrazila,djevojku koja voli.I druga prazna,štura,prozaična,bez trunke romantike,sva sracunata i proracunata.I koja bi strana,ako bi se njih dvije stvile na vagu,prevagnula?Te misli su unosile u mene strasan nemir,bijesno gurnuh tratincice sa zida i predlozih da se vratimo.
Kad sam polazila na spavanje i ponovo ugledala ruzu,zaboravih,ili mi se samo tako cinilo,Dinkovu danasnju govoranciju.Znala sma sa potpunom izvjesnoscu koja je strana prevagnula i nemir nestade kao rukom odnesen.
Te noci sam sanjala da sam na nekoj livadi sa puno cvijeca sjedimo ja i neki djecak.Lice mu nisam vidjela.Ispleo je divan vjencic od tratincica,sa puno ljuavi ga upleo u moju dugun kosu i rekao:
-Sad si moja,ljubavi,samo moja!
Eto ga!Novi post!Ovaj je malo tuzniji u pocetku,cak se i meni zgorcaklo pisati ga,ali sta cu =))...Svidja mi se ova tajanstvenost na kraju,a kako se vama svidja,pisite u komentarima,i sva vasa pitanja...
Novi post napsiacu za vikend,mozda i prije,a danas sam ovaj napisala jer danas nisam isla u skolu i imala sam slobodnog vremena...Jestre,"malo" sam bolesna,al ett...barem en bolujem od reumatske groznice =)))Ayde,
KiZz,
Emina...
Post je objavljen 24.10.2007. u 12:12 sati.