Marketing
Sreća
Silazeći put aviJonskih (da, 'jopet aviJoni i turbulenciJe, spiskala para gore nego Đoku u disko) stepenica jučer ne pipnuh gelender. Ali zato mi u mislima prohujala jedna sasvim iznenađujuća misao. Protutnjila kao teretno vozilo puno smeća na putu za deponij. Misao koju htjedoh zadržat kao sliku pred očesima mi polućoravim zauvijek.
Naime, dakle, klizeći kao perce po aluminijskim stepenicama preplavio me osjećaj poput Tita na Brijunima. To je vrlo specifčan osjećaj. Osjećaj krila, veličine, jačine, nepobjedivosti, besmrtnosti, mišićavosti, baš-čelikosti (Baš-Čelik). Želim da izraz kao Tito na Brijunima uđe u sve rječnike (tvrdokorične i one mekane džepne). Taj unikatni osjećaj proslavih spiskavajuć pare na haljinu čiji dezen me podsjeća na dezen kecelja kumica na pazaru.
Ovo je čak i dobro. S obzirom da ju je skladao i izvodi je Puž Golać (tako ga krstila bivša mu Mahovina).
Post je objavljen 24.10.2007. u 10:50 sati.