Prve godine ukazanja postavila je općina na vodici kip Bl. Djevice Marije, ali kako je novaca preostalo, a darovi su neprestano još stizali, započe općina već g. 1866. graditi kapelicu nekoliko koraka dugu, u kojoj su hodočasnici lakše mogli obavljati svoje molitve i ostavljati darove, koje su u ime zavjeta donašali. No ubrzo se vidjelo da ni o va kapelica ne može zadovoljiti potrebama tolikoga ljudstva, koje se ovdje sakupljalo, pa se zato g. 1867. započe graditi nekoliko koraka od izvora crkvica, koja joši danas postoji. Gradnja crkvice trajala je tri godine. U ti vrijeme, dok se gradila sadašnja Gospina crkva, ozdravljenja i viđenja dalje su se nastavljala i ona su bila kao neko neprestano poticalo, da se gradnja dovrši. Da spomenemo samo one slučajeve, koji su u Spomen-knjizi zabilježeni. Otkako se za čudnovate stvari na vodici pročulo, dolazio je ovamo ne samo seljački i radnički svijet, nego također i mnoga ugladna gospoda, - svatko je imao svojih potreba i želja, i na ovom ih je mjestu dragoj Gospi iznosio. Među ostalima pohađao je vodicu ilačku i franjevački gvardijan iz Iloka po imenu o. Petar Smoljanović. Pobožni svećenik dolazio je najradije u takvo vrijeme na vodicu, kad nije bilo mnogo hodočasnika, i u samoći molio se Nebeskoj zagovornici. Tako je on gotovo sam molio na vodici 7. srpnja 1866., a kad najednom opazi on na izvoru sjajnost, koja je dolazila sa istočne strane. Začuđeno gledajući dulje vremena nenadanu svijetlost, razabra on, da se u svijetlosti nalazi lik Blažene Djevice Marije, koja je na lijevoj ruci držala malog Isusa.Odmah iza njega ugledale su isto ukazanje dvije, tri osobe, koje su izvoru nadošle. Ovo viđenje posvjedočili su oni pred župnikom Matićem, pred svjedocima Matom Voršakom i kapelanom tovarničkim Emanuelom Djakovićem. Još dok je do g. 1872. Tovarnik bio sijelo sadašnjega kotarskog suda šidskog. Živjela je u Tovarniku ugledna gospođa Ana rođena Stajić, koja je bila udana za kotarskog suca Josipa pl. Kovačevića. Ona je često zalazila na ilačku vodicu, jer je osobito štovala Kraljicu nebesku. Tu njezinu pobožnost nagradi draga Gospa. Ona je jedina među svim hodočasnicima, kojoj se Gospa nasamo na vodici dva puta ukazala i to 25. ožujka i mjesec dana poslije 21. travnja 1867. Viđenje njezino slično je ostalima u jakoj svjetlosti opazila je Majlku Božju sa djetetom na lijevoj ruci. I ona je sve to iskazala pred župnikom i svjedocima i do konca života ostala je velika štovateljica Gospe Ilačke. Godinu dana kasnije došao je u Ilaču mjesni kapelan J. Miković, da obavi službu Božju. Tom zgodom utrči mu crkveni otac i nadglednik gradnje kapele dva lista pisana njemačkim jezikom, koja su tekođer ostavljena na sačuvanje. U prvom pismu moli A. Vagner, da se na čast Gospi Ilačkoj očita sv. Misa u zahvalu za ozdravljenje njegova djeteta, koje mu je ovdje zdravlje povraćeno, a u drugom pismu moli Vinkovčanka Tomas Ana isto tako jednu sv. misu, jer je zagovorom Gospe Ilačke, dobila zdravlje, koje je bilo sasvim poremećeno. Listovi su primljeni 27. IX. 1868. U to vrijeme već je gradnja crkve Ilačke Gospe prilično napredovala na veliku radost štovatelja Majke Božje i sve je željno očekivano da se crkve sagradi. Za glavni oltar pobrinuo se već spomenuti lončar Jugurčić, koji je ovdje zdravlje očiju zadobio, pa je u zahvalu Gospi Pomoćnici nabavio za glavni oltar lijepu sliku Blažene Djevice Marije, koja i danas diči crkvu, - samo je šteta, što dijete Isus nije Gospi na lijevoj ruci, kako se ona u svim viđenjime ukazivala. Napokon bi posao dovršen u ljetu 1870. godine, a kao dan blagoslova odobrana je i sama svetkovina velike Gospojine. Već uoči 15. kolovoza 1870. poprimila je Ilača svečano lice, jer je narod iz daljih sela osobito iz Bačke dolazio na konak s velikim procesijama i mnoštvo kola. A na sam dan posvete zgrnulo se na vodicu toliko mnoštvo svijeta, koliko ga ni prije ni poslije nije nikada bilo. Mnogi župnici doveli su stotine župljanja na tu veliku Marijinu slavu, a iz nekih procesija čulo se naizmjence hrvatsko, rusinsko, njemačko i madžarsko pjevanje. S velikom crkvenom slavom obavio je blagoslov crkve župnik i dekan tovarnički Antun Matić. Biskupa je zamjenjivao kanonik Matija Mihaljević. Od stranog i okolišnoga svećenstva povečali su svečanost: Đuro Balog, podarhiđakon i župnik iz Bača: Antun Jakševac, arhiđakon vinkovački i župnik otočki Antun Vladisavljević župnik iz Nijemaca i njegov kapelan Josip Dorbola, Antun Hvalovski, župnik iz Lipovca, o. Solan, Krkvarić, gvardijan iz Vukovara; Mišo Erić, župnik iz Lovasa, Emanuel Djaković, župnik iz Novaka i tovarnički kapelan Viktor Brnčić. Bit će da je ovaj zadnji za tu zgodu i napisao kratku povijest – Ilačke Gospe i njezinog čudotvornog izvora -, koja je zajedno sa slikom drage Gospe iste godine štampana u Vukovaru i razdavana mnogobrojnom narodu, da je ponese kao uspomenu rijetke katoličke slave hrvatskoga naroda u Srijemu. Tako je ovo proštenište Majke Božje dobilo svoju crkvicu, u kojoj su vjernici obavljali svoje molitve, a svećenici su u njoj na sve ljetne Marijanske svetkovine počeli čitati svete mise. A otkako je 7. X. 1891. željeznica prvi puta projurila od Mitrovice prema Vinkovcima i omogućila lakši saobraćaj udaljenih krajeva, od onda hodočasnici i iz dalekih krajeva lakše dolaze ovamo i molitve svoje Gospi Ilačkoj prinašaju.
Post je objavljen 28.10.2007. u 23:36 sati.