Nema razloga da osjećam paniku zbog toga što mi sinoć nije odgovorio na poruku (jer nije imao love na računu), i što su mu današnje dvije bile pomalo šture.
To ni u kojem slučaju ne znači da mu više nije stalo, nema razloga da se brinem ni da me smeta.
A smeta me.
Što samo pokazuje u kakvom sam mentalnom stanju trenutno.
Iscrpljuje me posao koji sam prihvatila, isključivo zbog toga što cijeli dan provedem tamo i ne stižem imati društveni život.
Možda bih ga i imala da nisam odnedavno full-time roditelj i kupim malog nećaka iz škole i vodim na treninge dok je sestra na poslovnim izletima.
Baš živim obiteljski život ovih dana.
Ma sve bih ja to zaboravila ili prihvatila kao normalno, da mi nema osnovnog pokazatelja. Koža mi se opet upalila, i to baš na onaj način koji dobro poznajem, koji znači da NEŠTO debelo nije u redu.
Koža se buni protiv mene, umjesto da ja želim iskočiti iz nje.
U najmanju ruku, TO nije u redu.
Post je objavljen 23.10.2007. u 23:10 sati.