Jedne noći usnio sam da hodam
obalom mora s mojim Gospodinom.
Pred očima mi je,poput bljeska,
prošao cijeli život.
Smjenjivala se slika za slikom,
događaj za događajem,
ali uvijek sam u pijesku
vidio dva para stopala;
jedan je pripadao meni,
a drugi par mojem Gospodinu.
Kad je nestalo i zadnje slike,
osvrnuo sam se i s čuđenjem ustanovio
da se na mnogo mjesta
u pijesku vide tragovi samo jednih stopala.
Bilo je to upravo onda kada sam prolazio
kroz najteža razdoblja svoga života.
"Gospodine" , zbunjeno sam upitao,
"kada sam sve ostavio da bih Te slijedio,
obećao si mi da češ uvijek biti uz mene.
Ipak,u trenucima kad mi je bilo najteže,
u pijesku se vide tragovi
samo jednih stopala.
Zašto si me napustio
kad sam Te najviše trebao?"
Gospodin me uhvati za ruku i reče:
"Drago dijete,nikada te nisam ostavio samog,
a ponajprije onda kad ti je bilo najteže.
tamo gdje si vidio tragove
samo jednih stopala,
znaj: Nosio sam te na svojim rukama.
Post je objavljen 23.10.2007. u 22:39 sati.