Opet je nedjelja ušla u naša podneblja. Opet korača našim ulicama, ulazi u naše kuće, zaustavlja se kraj naših bolesnika, i djece, ulazi u crkvu da se sastane s vjernicima. Nedjelja je bremenita znakovljem, znamenjem, čudesima i nekom čudnom prisutnošću neba među nama. Danas će Isus ponovo upozoriti vjernike da ne postoji drugi put na zemlji, nego put križa. Opet će opominjati svoje učenike da zlo mogu pobijediti samo ako spremno idu u odricanje, ako su spremni umrijeti životu koji sami sebi planiraju, a živjeti život koji On daruje. No križ nije cilj života. On je samo sredstvo do uskrsnuća. Smrt i uskrsnuće idu zajedno. Čovjek najprije mora umrijeti starom svijetu da bi se rodio u novom. Novi život počinje tamo gdje završava stari. Nastojmo zavoljeti jedni druge, služiti drugima, donositi jedni drugima radost. Ne tražimo prazni pljesak kako bismo se pravili važni jedni pred drugima, prestanimo se gurati u prva mjesta. Kad budemo mirni i sa zadnjima znat ćemo da se na zadnjem mjestu lakše meditira, proučava, gleda i postaje mudar, dok se na prvim mjestima borimo da spostanemo slavni i tako postanemo iznutra prazni, mlaki, bez dubine života. Tako će nastati novi, uskrsli, Božiji, čovjekoljubivi svijet. Ljubavi nam prepuno treba, kako bi nam nebo postalo najvažnije, jer ljubav je Bog. Samo od Boga koji je ljubav, ljubav može ući u vjernička srca. Velika je nagerada onima koji znaju biti na posljednjim mjestima kako bi služili drugima. Ljubav uznemiruje, ali to je nemir neba, nemir povjerenja, nemir koji stvara nove međuljudske odnose.
Post je objavljen 23.10.2007. u 21:22 sati.