"Pretpostavljam da mi nećeš reći gdje si bila" upitao je ljutito Alhir
"Dobro pretpostavljaš!" odgovorih i prođem pokraj njega
"Karolina razgovaram s tobom , da se nisi usudila otići" urlao je, nemogu vam opisati kako sam uživala dizati mu živce, u zadnje vrijeme postalo mi je hobi
"samo ti razgovaraj samnom, al ja neću s tobom imam pametnijeg posla" a zatim se okrenila i otišla
"Karolina!" mogao je on inzistirati na razgovoru do sutra ali nebi pomoglo jeednostavno sam otišla u sobu neoprezno ostavivši vrata otvorena. Izvućem iz džepa dva predmeta umotana u kožu, razvežem traku i raširim ih na krevetu . Nisam mogla vjerovati da sam ih uspjela nabaviti, oni su dokaz da bogovi postoje, oni će mi pomoći da pobjedim Yocelin, skupim ostale proklete predmete i popnem se na tron kao najbolja. S njima valadam s dvije magije , falimi još pet različitih magija i vladat ću svime , neće više biti prijetnji poput Voldemorta ili Yocelin svi će oni pasti od moje ruke, ja ću biti ta koja će održavati sklad , ja ću biti najbolja i najjača, nepobjediva. Tako mora biti i biti će!
"Karolina!" kvragu Alhire zar me nemožeš ostaviti na miru, brzo prekrijem dva predmeta, ali ne dovoljno brzo , vidio je da nešto skrivam , sva sreća nije vidio što
"Što to skrivaš!" upita radoznala , samo mi je još njegova znatiželja trebala
"Ništa , što bi se tebe ticalo" odbrusim mu
"Karolina što skrivaš!" upita on pomalo oprezno
"Molim te nebudi naporan , ništa neskrivam, hoćeš li sad molim te izaći iz sobe da se mogu presvući" znamda mi nije povjerovao jednostavno u to nebi povjerovao ni najgluplji bezjak , a kamoli on , no ipak je pomirljivo izašao iz sobe. Zaključam vrata za njim , i odahnem ovo je bilo blizu , moram se pobrinuti da se više ne ponovi . Začujem tiho kucanje na vratima. Neotvorim.
"Enika, otvori , ja sam Anastasia" njoj sam ipak morala otvorit, bacim pogled na krevet sve je bilo prekriveno tako da sam bez prevelike strepnje otvorila vrata.
"Anastasia, otkud ti?" nastojala sam zvučat iznenađeno
"Živim ovdje, sjećaš se? Nego trebamo tvoju pomoć, dobro zapravo pomoć tvojih sjećanja!" reče ona brzo
"Molim?" upitah zbunjenoona me samo povuće za ruke govoreći da ću već shvatiti. U ime mira u kući pođem za njom. Otišle smo u Kristalnu dvoranu tamo su bili sve cure izuzev Aque i Alhira ( znam da alhira neubrajamo u cure, ali ni onnije bio pa sam ga stavila na popis do Aque)
"Ah, evo je !" Amanda je zvučala kao da su svi problemi riješenimojim dolaskom , iskreno to me uplaši
"Vrijeme ja da napokon bude nekakva korist i od tebe" reče Maggie, nisam imala pojma o čemu oni pričaju
"Evo pogledaj , ovo smo našle u Yocelinoj sobi, nama ništa neznaći , ali smo pomislile da bi tebi moglo jer ti imaš sva ta silna sječanja" reče Elberth pružajući mi komad starog pergamenta. uzmem ga u ruke. I isti tren problijedim.
Mač, Pojas, Prsten, Medaljon, Pehar, Dijadema, Ogrlica- prokleti predmeti
"Hm, po tvom izrazu lica zaključujem da ti ipak nešto znaći." zakljući Maggie
trenutak sam zabezeknuto gledalau taj komad papira
"Krivo si zakljućila Maggie" odriješito joj odgovorim i odem. to će mi jednom doći na naplatu, podcjenili smo Maggie, ipak na kraju Maggie je Voldemortova kći . a to nije nešto za zanemariti ili još gore zaboraviti , doći će vrijeme kada će Maggie Riddel pokazati svoje pravo lice , a to nije lice vjećno nasmijaane djevojke, to je lice strašnije od Voldemorta i Yocelin zajedno....
Post je objavljen 23.10.2007. u 20:37 sati.