Ugraviran si mi u dušu,
Imam te kao otisak sreće,
Za sva buduća vremena.
Na mojim vjeđama
Treptaj noći spava,
Na mojim dlanovima
Ispisane riječi istine,
Opjevana misao vodilja
U dugačkom čekanju Tebe.
Znam da je ispravno
I ne moram kriviti sebe.
Nije suza tek tako pala,
Najprije je razmislila, zastala,
Pa se obrazom stida spustila.
Jesam li ja grješnica
Jer je drhtavo tijelo,
Na izazov vatre odgovaralo,
Dok sam se predavala tebi?
Jesam li grješna zaista,
Što sam konačno spoznala,
Svu veličinu putenosti u sebi?