Marketing
Čekaj... Zašto sam ja uopće ovdje??
Na to pitanje neznam odgovoriti. Nemam pojma što u ovoj velikoj cjelini znaći moja prisutnost. Bilo bi bolje da me nema, ustvari nitko nebi ni primjetio... Osjećam se nekako bezvrjedno i glupo. Nekako kao da nespadam tamo, kao da sam niži sloj od njih! Htjela bi na tren otići negdje i imati svijet samo za sebe... Bez briga, bez predrasuda, bez opterećenja... To bi bilo savršeno... I sve bi to bilo bar mrvicu lakše da jedno biće shvati da ga trebam... Da ga trebam više od svega... Dvije rijeći sve bi popravile, kao nekad... Sada njegove misli lutaju negdje daleko od mojih,negdje gdje ja više nepostojim... I ja bi tako htijela odlutati da sve zaboravim ali nemogu... Ti si idiot, ja sam glupa šta sam te samo mrtvo hladno gledala kako odlaziš... Nisam to htjela, nisam te htjela izgubiti... Htjela sam te samo naućiti lekciju.. No nije uspjelo... Nema te... Baš smo savršena kombinacija, tvrdoglavi ko dva magarca... Eto nam sad... Život je kurva, to moram prihvatiti... Uvjek mi uzme sve one koje volim! Zašto stvari nemogu biti jednostavnije.. Zašto nemogu živjeti onako kako ja želim? Ma netražim ništa posebno, ali malo sreće i ljubavi mom životu nebi bilo na odmet...
Jučer vani... Ah... Kao uvjek... Isti ljudi, iste face... Prešetavam se gore, dolje, unutra, van i tako sto puta...Al trebalo mi je da se malo opustim... Da zaboravim školu. Jedino što me razveselilo kad je moja ljubićica Natali dotrćala do neme i rekla da su zajedno... Baš mi je drago... Znam koliko je patila za jednom budalom koji je nije bio vrijedan... Sada je to sve iza nje, napokon je prešla preko svega, tj. preko njega... Zaslužuje sreću! Samo se bojim da ju ljubav opet ne razoćara, neželim ju više gledati kako plaće za nekim tko nije vrijedan njenih suza... Želim da zna da sam ja uz nju kao što je ona bila uz mene prije 4 mj.(luvam te majn frojnd) A kolko ja bila sretna zbog njih tolko me to raztuži... nekak, svi imaju nekoga... Recimo Ivana si je jućer isto našla jednog momćiča(pozzzz njoj) Ma marš... Mislim, kaj sam ja šugava??? Kaj smrdim...??? Nekužim... Htjela bi nać nekog, htjela bi krenut dalje, prestat mislit o njemu... Al nejde.. Kad vidim tak dvoje ljudi kak su sretni, svega se sjetim, svega šta je prošlo! Kad te vidim najrađe bi skoćila na tebe i poćela te škakljati... Kad pogledan u zvijezde sjetim se svih naših beznadnih svađa oko malih i velikih kola na nebu( ja još uvjek tvrdim da je to tava) Al onda shvatim da to više nikad neće postati stvarnost... Već te duže vrijeme pokušavam zaboraviti, no nejde, stalo si tu negdje... Nevoliš me više svjesna sad toga... Valjda će i meni jednog dana zasjati sunćeko, valjda će se pojaviti netko...
Ljudaći sorry kaj je post tak kilometarski al morala sam te ispucat.. Baš me hvata neka depra... Ta škola... Fizika... Matka...Informatika...Testovi...Smoljak... Ljubav... ajajajajaj... Komajte me i ja ću vas... sada posvete i pozzići: 1. Tina thansk na komiću bila sam na blogu i jako je najs al te nemogu komat, neznam pojma zašto!!! Buzo mi ozdjavi...pusicu ti šaljem!!
2. Pozzzam svoju luđakinju Ivanicu i njezin čajnik(a jesi luda kravo jedna)
3. I naravno: svoj novi i stari razred, natali i njenog momka, onog lika od jućer kaj se pali na nikice, Karlu, Mance, Kikija, little Jo, Petru( i Mrkana) Ninu, Helenu(groblje i kamenje), sve koji su jućer bili vani a ja ih se nemogu sjetit...
E da i sretan rođendan unaprijed želim Damiru koji je jućer na mene i Ivanu spisko poprilićnu kolićinu love... PUSSA VAS IVĆEKO... POZZZZIĆ(jel da da??!)
i evo malo slikica pošto ih nemam baš... ništa određeno...moji frendići;)
Post je objavljen 23.10.2007. u 15:55 sati.