Naša Poetesa napisala je zrnce pijeska.
Odjednom znam, uvuče nam se katkada u doručak, ručak, večeru, u oblak, stablo, burin. Dođe niotkuda, zavrti vrtuljak, opsjeda.
Svojatamo misao na trgovca u dalekom gradu kod kojeg smo u prolazu kupili sat što ne radi, na dijete s ljuljačke djetinjstva, na nepostojeći susret u sutonu privezišta.
Samovoljna zrnca pa u to ime jedna moja stara, ali s pijeskom.
željeti tebe...
ko voljeti pijesak
među prstima zrno
gušiti bljesak
smjerno nositi crno
ko voljeti maglu
sitne plašljive ptice
misao naglu
tajit, suzbit hotimice
željeti tebe...
ko voljeti jugo
oblak tmuran i crn
šutjeti dugo
naći ubojit trn
ko voljeti mraz
jutra injem šara
suncu prolaz
priječi tama što hara
Koliko i kako vladamo svojim mislima ?
Post je objavljen 23.10.2007. u 15:25 sati.