Marketing
Well, everybody hurts sometimes,
Everybody cries. And everybody hurts sometimes
And everybody hurts sometimes. So, hold on, hold on
Hold on, hold on, hold on, hold on, hold on, hold on
Everybody hurts. You are not alone...
Promijenila sam se.Ovo više nisam ja,ne prepoznajem samu sebe.I shvatila sam to danas.Neke stvari su me jako povrijedile,iako sam samu sebe uvjerila u to da nisu.Napravila sam tako čvrst oklop oko sebe,da čak ni ja sama nisam uspijela prodrijeti u njega.I toliko se bojim,a ne dopuštam drugima da to vide,da to shvate.Jedino sam dopustila Njemu.A on kao da se poigrava s time.Obećala sam sama sebi da neću više plakati.I nisam plakala,sve do danas.I bolilo je jako,ali u isto vrijeme je to bio tako dobar osjećaj.Zašto dobar?Jer je tako lijepo osjećati nešto.Osjećati se ljudskim bićem u pravom smislu riječi,dopustiti sebi da ponovno budem dijete i izražavam svoje osjećaje.Ne nagomilavam ih duboko u sebi.
Plakati kad ti se plače...neopisivo olakšanje.Jednostavno,ne skrivati se od samoga sebe,ako već moramo od svih ostalih.
Toliko se toga nakupilo da je već sve izgledalo kao rutina i tako sam to i prihvaćala.Toliko sam željela biti kao On,prihvaćati sve ravnodušno i obložiti se hladnoćom,tako da me više ništa ne može povrijediti i da me više nitko ne može nazvati krhkom i slabom osobom.Mislila sam da to nikada neću moći i nisam ni primjetila kada sam uspijela u tome.Nije trajalo dugo,ali za mene kao da je bilo čitavo stoljeće.Osjećala sam se moćno i iznad Njega,jer sada sam ja bila ta koja je njega mogla povrijediti.Sada je on mene molio.I priznajem,ponosila sam se sama sobom,jer sam shvatila da mogu i ja biti čvrsta osoba kada hoću.
Mogu,ali to nisam ja.Zadnjih dana sam toliko htjela pustiti suzu,ispuniti ovu prazninu u sebi,pa makar i sa boli.Jer stvarno više me ništa nije moglo povrijediti,zaboljeti,čak ni njegove suze.Osjećala sam se užasno,kao najveće đubre na ovome svijetu,a tako sam se i ponašala,iako nikad bez razloga i neopravdano.
Možda takvi trebamo biti,možda na taj način uspijevamo u životu,možda na taj način ne ostajemo povrijeđeni.
Ali to nisam ja.I znam da ću tisuću puta biti povrijeđena,ali neću razočarati sebe,neću razočarati one koji u meni vide osobu.
Želim biti netko,želim biti ja i ne želim se sramiti toga.Cijeli život proživimo onako kako drugima odgovara,kako oni diktiraju.Poštujemo nepisana pravila,drugi upravljaju našim životima,a mi se nazivamo čvrstim osobama.A čvrste osobe smo iz jednog razloga.
Zato što savršeno glumimo ono što nismo,pa čak i pred nama samima.Ja ne znam što je pravilno.I nemam odgovore na sva pitanja.
Uistinu ne znam koji je pravilan način življenja.I ne sramim se toga,jer mislim da je pravilan svaki onaj koji ne iziskuje od nas da cijeli život provedemo na pozornici kao glumci iščekujući nečiji pljesak.
Čvrste osobe nisu nesigurne osobe.A vi sami procijenite je li nesigurnost činiti nešto kontradiktorno samima sebi samo da bi nam se to odobrilo i procijenilo kao pravilno na svim aspektima.Možda jest,možda nije.Tko sam ja da o tome sudim.Ali znam jedno.A to je da ne želim ni da meni sude.Ljudski je griješiti.Pa zašto se onda svi toliko trudimo ne osjećati ljudski?Katkada se lijepo smijati,katkada je lijepo biti sretan,katkada je lijepo voljeti,ali katkada je lijepo i plakati.Ja možda nisam čvrsta osoba i nije me briga što drugi misle o tome.A opet možda i jesam.Nekad je lako biti slab i krhak,ali nekad je lako biti i hladan i ravnodušan.Nismo svi jednaki i uvijek postoje nama nedostižne sfere.Ja...
Znam da mogu biti čvrsta kad hoću i prema kome hoću,ali znam i da mogu iskreno plakati i ne sramiti se radi toga.
Katkada....
katkada je tako dobro osjećati se dobro u svojoj koži i znati to pokazati.
I am not alone.......
Post je objavljen 27.10.2007. u 23:20 sati.