opet... još je jedan mladi život oduzet... život cure koja je imala 17 godina...
život koji je tek praktički počeo... već je završio....
spomenula sam u jednom prijašnjem postu curu koja je s mamom imala saobračajku i da je u komi.... to je bila ona....
jadna, bila je sva slomljena... ne znam više kolko rebara slomljenih, bedrene kosti, stidne kosti... i kad smo već svi bili gubili nadu, ona se počela oporavljat... kolko sam čula, i hodat polako... i onda, odjednom, napustila nas je....
kad bolje razmislim, skoro svaki dan netko umire... i kad mi starci kažu: imaš vremena, cijeli život je pred tobom, još si mlada....
ma da, moš mislit kak imam vremena, mogu sutra umrijet, ne daj Bože....
nikad ne znam šta se može desit.... nitko ne zna kakva je njegova sudbina...
nakon svega tog šta se izdešavalo proteklih dana, postaje me strah živjet...
bojim se jednostavno....
bojim se što će biti sutra....
pitam se hoću li preživjet još jedan dan.....
tisuće je pitanja, a nijedan odgovor... preostaje nam samo uživat u svakom danu.... što bolje možemo....
ala, stalno slušam Tošinu pjesmu-igra bez granica... pjesma je fenomenalna... a tek riječi... prekrasno stvarno... a nije stigao snimit spot za nju :( al svejedno, vjerujem da će Toše i njegov anđeoski glas uvijek pjevat u našim srcima... R.I.P Valentina, Toše....
Post je objavljen 23.10.2007. u 11:20 sati.