Marketing
"Netko mi je ukrao biciklo..."
Update update-a te važna obavijest: Wheeler pronađen!
Kako i zašto, sad ne stignem pisati jerbo imam posla a i idem na službeni put u egzotične krajeve (izvještaj će nadam se, uslijediti), no tehnikalije sad nisu ni važne. Elem, možete zaboraviti veći dio donjeg posta, skupa s grintanjem o padu vjere u etiku sugrađana. Vratia se Šime, vranac ponovo jaše i Princ opet može zapjevati u rana jutra kad se vozimo prema jaslicama "Kauboj, kauboj, kauboj sam ja..."
No, neka zbog društvene važnosti biciklokradnje kao takve (za mene barem) post ipak ostane kao spomen kamen u čast mnogim drugim biciklima, često oplakanim od mojih prijatelja i šire, koji su pali od zločinačke ruke, te završili, kako piše dolje pametni zub, čak u sužanjstvu dalekih Moldavija.
/ispod je stari post:/
Opet prekidam blogovsku sušu radi tužnog i kratkog update-a o surovom životu u gradu. Godinama sam ga znao ostavljati na najčudnijim mjestima, zaboravljati po opskurnim ulicama, ne vezati ga na frekventnim punktovima - i baš sada - kada je postao službena Prinčevska rikša, osvježen novom talijanskom sjedalicom - maznu mi ga dušmani u vlastitom haustoru, vezanom za gelender stubišta.
Nedavno me jedna mama biciklistica ispred vrtića pitala "a kaj vi ne vežete svoj bicikl, dok sina ostavljate u jaslice?". Odogovrio sam "pokušavam još uvijek imati vjeru u ljude". E, pa eto mi je - kletve. Zapravo ni dalje, poput nekog djeteta, ne mogu priznati samom sebi da ljudi bez krzmanja kradu ne tako fizički male stvari i još riskiraju da bi to učinili, šuljajući se usred noći i cvikajući lance po tuđim vežama.
Ako ga ne nađem, ili nekim čudom uskrsne negdje, te ustanovim da me počeo shrvavati Alzheimer:
R.I.P. Wheeler, vjerni vranče 2001-2007
I zbaci dušmanina iz sedla!
Ako netko vidi kako ovo metalno čudo ispod jaše neki sumnjivi tip, smije ga, ako ste baš u dokolici da rješavate tuđe brige, skinuti pajserom sa vozila i javiti na ovaj blog 
Post je objavljen 23.10.2007. u 09:15 sati.