Danas sam u pola sedam navecer dosao s posla, malo umoran, malo monoton i nadem ovaj email od jednog od mojih par najboljih prijatelja kojih imam. Email je pastean u cijelosti bezi ijedne promjene. Kako istinit, smijesan, tuzan i realan:
Oj amerikano.
Čujem da kukaš što ti se ne javljamo.
Smrdljivi kapitalizam vaš, nabijem ga u guzicu svima tamo, nas guši i davi i lomi sve lijepo u ovoj državi.
S obzirom da kaskamo uvijek za ostatkom svijeta, pogotov kad se radnih navika tiče, sada kada je u americi hit raditi od doma u miru svoje kuće, sa što manje stresa,
eto ti nama došla priča iz osamdesetih. Svako samo priča koliko radi i koliko zarađuje. Nikoga nema doma po cijeli dan, radi se nekad i do 9 navečer,
kupuju se stvari za stan, auti, odjeća, ali nitko nema vremena uživati u tome. Naravno da je prokletinja ovog sustava to što plaće nisu ni blizu onome koliko se za takav rad
plaća vani. Pa ipak je ovo Hrvatska. Moraš raditi za dobrobit države, pa čak i ako si u individualnom kapitalizmu. Tito nije umro toliko davno.
I tako ti je moj prijatelju, odkad smo se razišli nisam maknuo glavu iz sranja, samo radim, radim, radim, u petak se napijem da zaboravim, u subotu spavam, u nedjelju jebem.
Ne sviđa mi se to...pogotovo kada toliko radim, a ovaj vikend sam si htio kupiti televizor, i vjerovao ili ne, ne mogu ga kupiti. Ne plaćaju me dovoljno da ga kupim na keš, kartice mi ne daju na otplatu, banka mi neda veći minus, jer dosada nisam ni jednom ušao u minus. Kužiš paradoks, niste se zadužili, pa ne možete dobiti na rate......i oni se čude kad ljudi idu kamatarima koji im lome prste ako ne plate na vrijeme. I tako sam cijeli vikend tražio nekoga da mi proda jebeni televizor i nisam uspio. Popizdio sam. Ne zbog tevea, nego zbog toga
što se ja nebi trebao opterećivati oko tevea, pogotovo kada toliko radiš. Treba biti ono, hoću teve, isto kao i hoću li kruh i mlijeko.
Eto, sad sam te malo povukao ponovo na balkan, pa te puštam dalje među plastične sise i visoke palme.
Uživaj brate.
L.
--
>> (.)(.) <<
Hvala ti brate i uzivaj i ti...
Forget it all
The TV screen
TV screen makes you feel small
No life at all
Post je objavljen 23.10.2007. u 07:53 sati.