ne znam da li se nekome ikada dogodio san toliko realan da je to jezivo....
u snu face toliko realne i stvarne, dogadjaji tako realisticni, svaki korak tako stvaran... jezivo....
sanjao sam da sam u svom dvoristu sa tomom... ja ga pokusavam uhvatiti da ga pitam neke stvari... kako su dospjeli u taj auto, kako su dopustili sebi takav potez, kako su se osjecali, kako je ovaj kreten vozio, sto se na kraju i dogodilo, kakav je osjecaj u tim zadnjim trenutcima i gdje su oni sada ? ? ? ? ? ?
ma milijun pitanja...
a on bjezi od mene... nikako ga ne mogu dostici... a osjetim svaki korak koji napravim, osjetim tezinu nogu i sve...
a on bjezi od mene... u svojoj plavoj trenerci... sakriva se u jedan auto i tamo se zakljucava... iz daljine na licu mu vidim smijeh.... a kada sam dosao blizu toga auta, na licu sam mu vidio bol i tugu....
a lice je bilo normalno... a ne onakvo kakvo sam vidio na dan kada su ga dovezli iz mrtvacnice...
moj tomo... prijatelj tomo...
Post je objavljen 22.10.2007. u 22:40 sati.