Pogledom je tražila osmijeh na njegovom licu ali nije ga vidila...samo lice izmorenog, pospanog starca koji ju je gledao. Sjedio je na krevetu u dnevnom boravku i dirao vrat. Opet ga boli. ''Možeš li mi namazati ranu, jako me boli?'' upitao me pribojavajući se mog odgovora, valjda ga je strah oće mi se gaditi pipati ju ili ne...''Naravno dida...s kojom kremom?'' odgovorim mu i ustanem se do komode na kojoj je bilo puno tableta,sirupa i krema. Previše. ''Nevenovom tom mašću...rekle su mi sestre u bolnici da je to najbolje nakon zračenja...svi to uzimaju...''...''Okej...evo gaac...sad ćemo namazati, da prođe to crvenilo što prije...A gle, pa nemaš nijednu gulu više, nestalo je...to je dobro'' govorim mu i gutam knedlu koja stoji u grlu. Bol je prejaka jer ga gledam takvog...''Pa da...'' odgovara i okreće glavu...''Nema nijedne više...''...Izađem iz sobe i odem na balkon. Gledam u daljinu i slušam zvuk koji donosi vjetar. Ulice su suhe, nisu još počele kiše padati...Hladno je. Stojim i razmišljam o tome kako je to kad se prestaneš boriti. Za sebe, za svoj život i sve ostalo što te okružuje. Kad postaneš preumoran da se obriješ ujutro, pa naglas razmišljaš tko će to napraviti umjesto tebe. I tko će ti skratiti kosu...već je narasla, nema veze što je više nema nego što je ima...a po sredini ćelava glava i par sijedih dlačica...''Dida, morao bi se ošišat, zarasto si...'' kažem mu i nasmijem se...vidim mu osmijeh na licu, ali nije to to. To je osmijeh na silu izvučen iz dna njegovog srca...i sad me bol steže u grlu i suze klize niz lice. Jer kad čuješ da osoba koju jako voliš kaže...''Da mi barem kažu koliko mi života ostaje, da znam dal se trebam boriti ili ne...'', izgubiš volju za svime...I ja želim leći s tobom i plakati ti na ramenu. Jer kladim se da svaki put kad okreneš glavu prema prozoru i pokriješ se onom dekom, misliš o tome kako trebaš biti jak, i kako ne smiješ plakati. Smiješ. Ja ću plakati s tobom. Jer nisam dosad. Nisam svjesna činjenice da te gubimo...i da ćeš otići...jer odustaješ, a ne smiješ...ne smiješ odustati... I volim te...želim da to znaš...Volim te.
U životu ima mnogo gorih stvari od onih koje vas opterećuju. Znajte to. I nemojte davati veliku važnost nevažnim stvarima. Okrenite se i vidite da su važne stvari tu, sakrivene i ne gledamo u njih...i kad nas ubodu i postanu stvarne, postanu toliko stvarne da ih osjetite, osjetite tu bol u grlu, osjetite toplinu koja vam klizi niz obraze...najčešće bude prekasno.
''Ja ću te obrijati. Znam to raditi, ne brini...'' kažem mu tiho a on se smije...
A ja skrivam bol i gutam suze...''Volim te dida...''...''Volim i ja tebe''...
Post je objavljen 22.10.2007. u 22:28 sati.