Marketing
Sve gore od goreg
Nije me dugo bilo... Nije mi internet radio, al danas je došo lik iz T-coma i popravio kvar!
Sve je bilo super do 16.10.. Dečko i ja stalno skupa, niš ne radimo..ne učimo..samo se zajebavamo-super! I onda je počelo... A što je najbolje mislila sam da ću bit sretna 16.10., jer nam je bilo 3 mjeseca! 
Prvo skoro najgora vijest: Vijest o smrti Toše Proeskog me je tako šokirala... Ne znam uopće što bih rekla, još sam uvijek u šoku!
Prva 3 dana smo Ivek i ja svakih 5 min se rasplakali zbog njega... Al imo je stvarno anđeoski glas... Moj dečko je čak bio ljubomoran na njega, jer uvijek kad bih čula bilo koju njegovu pjesmu, njegov glas ja bih se počela trest... Nemrem opisat taj osjećaj... I osmjeh je imao tako čaroban...
Ja nisam mogla vjerovat kad mi je frendica javila ujutro šta se je dogodilo... Misla sam da me zajebava, i onda mi frendica koja je bila tad pored mene potrvdi da je to istina!
Svako jutro kad se probudim nadam se da je to sve bio samo ružan san... Al onda pogledam telku (uglavnom NeT - jer tam stalno puštaju njegove spotove) ili kupim novine i vidim da je ipak istina na žalost! 
Toše samo da znaš NEĆEMO TE NIKAD ZABORAVIT! VOLIMO TE!
Znam da neki ne razumiju kako je meni, Iveku i ostatki ekipe koja ga je voljela... Misle da to sve malo preuveličavamo! Al bar ja se osjećam ko da sam ga poznavala full dobro... Njega stvarno nije teško voljeti! 
I evo pjesme koju slušam već tjedan dana cijelo vrijeme:
Igra bez granice
DA SE BAR MOGU PROBUDITI
U SVIJETU LJUBAVI
BEZ STARIH DUGOVA I OVIH NAKAZA
STO SU ME STALNO PRATILE
DA TE BAR MOGU POLJUBITI
BEZ LOSIH SJECANJA
NA HLADNA PROLJECA
BEZ SLIKE STRADANJA
STO SE BAS NA NAS ZALJEPE
JER MOJ JE ZIVOT
IGRA BEZ GRANICA
UMORNA PRICA, TRGANJE STRANICA
NA KOJIM NISTA NE PISE
JER MOJ JE ZIVOT
VJECITO PADANJE
KAD ZBROJIM PORAZE
NISTA NE OSTANE
SAMO JOS VUCEM NAVIKE
I SVE NA TOME OSTANE
DA TE BAR MOGU PROBUDITI
KAVU TI SKUHATI U KREVET DONIJETI
PA TE POLJUBITI
AL TOGA NEMA I NE POSTOJI
DA SE BAR MOGU ZALJUBITI
U MALU SELJANKU NA NEKOM PROPLANKU
GORE U SVEMIRU
TAKO DA DOLJE NE VIDIM
JER MOJ JE ZIVOT...
(Da te bar mogu probuditi, nježno poljubiti, u život vratiti... Al toga nema i ne postoji! )
Druga najgora vijest: Mama mi je išla na poslovni put u Beograd iako sam joj govorila da ne ide, jer se čudno ponaša u zadnje vrijeme... I odma isti ili drugi dan se onesvjestila u hotelu i odvezli su je u bolnicu na neurologiju! Sljedeči dan prevezli na neurokirušku kliniku... Ja je nisam vidla s njom tjedan dan, čula sam se jednom! Al nije baš pričala suvisle rečenice... Ima prokleti tumor na mozgu i usporena je jako, i sutra će je MOŽDA
transportirati u zagrebačku bolnicu! Pa ću ju nadam se napokon vidjeti... Jer sam ovak užasna prema svima, čak mi je i dečko pomislio da se hladim od njega jer se ovak ponašam! A niko ne razumije zbog čega sam ovakva... Ja bih oprostila takvo ponašanje nekome da znam da mu je mama u bolnici i da je ne može vidjeti!
Treča loša vijest: Vezana je za ovu drugu... Trebala sam ići u London 1.11. kao što svi znate, i sad neću jer želim biti uz mamu... Jer mama ovako i onako nikoga nema osim mene...
Očito mi taj London nije suđen... Tri godine me mama tjera u London, govori kako je to korisno da naučim jezik, da se osamostalim, da upoznam različite ljude, da zaradim pare ko bejbisiterica, obitelj u kojoj bih bila bi se brinula za mene ko da sam njihova kčer... I ja sam stalno odbijala ići, a sada kad sam napokon shvatila da bi to bilo jako pametno..otići tamo na ta 4 mjeseca..sada opet ne mogu!
Ali nema veze... Neće svijet propast, ima vremena! Sada mi je puno važnija mama... A i dečko mi je tu, da mi nema njega ovdje..ja mislim da bih ja pukla sad kad mi je mama u bolnici..i još u Beogradu! Hvala ti ljubavi što si uz mene!
Post je objavljen 22.10.2007. u 20:41 sati.