su lagano klizile niz staklo kroz koje sam gledao kako mrak pada na ulicu
natopljenu kisom
miris kise nije vise bio onaj lijepi, opijajuci
vise je bio onako uznemirujuci...
vise zimski no jesenji
njezin smijeh je prolazio kroz zrak i moje usi do mozga
i meksao ga, polako sam se opustao od gluposti koje su mi napunile glavu..
kava s mlijekom i kava na vodi je sve sto je stajalo na stolu...
Jelena , vec poznata konobarica me je ukorila sto nisam naruucio i za nju..
ali ona nikad ne narcui isto.. bar ja tako mislim
uvjek neki novi twist u narudzbi...
uz smijeh smo ispili kavu i krenuli polako prema izlazu...
i da hvala sto si ga drzala dok nisam usao
to ti nikad necu zaboraviti... ;-))
Post je objavljen 22.10.2007. u 20:31 sati.