Kroz ružino trnje i latice
Ja hodam, noge mi krvave
Cičica zime je
A ja hodam u crnoj vjenčanici
Po trnju i laticama
I tražim tebe svoju izgubljenu dušu...
Ruže sve na svijetu osušene
A trnje bode i bode
Bolovi su prajaki
A krv ne prestaje da teče
Po svim crvenim ružinim laticam
Samo moja krv teče...
Neke rane neće nikada zarasti
Niti se oporaviti
Iz nekih će vječno teči krv
A neke će vječno zarasti
Bez ikakvih osječaja
Bez bolova i tuge...
Moja krv i dalje teče
A ja u crnoj vjenčanici tebe tražim
Umotana u crninu
Jer takva je moj bol života
Oči mi više na vide
Nego samo osječam prokltu hladnu bol...
Lice mi bljedo od hladnoće
Ono samo tvoj poljubac hoće
A usne crvene kao moja krv
Kao i ružine latice
Ali ova bol nikako da prestane
To je tuga za tebe...
Niz moje bljedo lice
Teku moje slane suze
Koje su hladne ko i sam led
Ali ne one padaju po mojim
Bosim nogama punim rana
I tako ja još više bolijem za tobom...
Vjetar piri i briše mi suze
S mojeg bljedog lica
A svaki put pomislim da si to ti
Ali nisi i onda se sjetim
Tvojih nježnih ruku kako
Brišu moje suze sa lica...
Tebe na mogu nači
A sve više trnja oko mene
Nego latica
Od bolova ne mogu
Više ni koraka napraviti
Niti od tuge tebe tražiti...
Padam na koljena
Sva u crnom
Spremna za svoj sprovod
I umiram u boli i tugi zbog tebe
Trnje me okrunilo
A latice sahranile...
Post je objavljen 22.10.2007. u 19:51 sati.