Hodao sam ulicom s pistoljem u ruci. Bio je napunjen srebrnim mecima jer sam pozelio ubiti kojeg vampira prije spavanja.
Iza jednoga ugla ispred mene je izletjela crna prilika. "Umri vampiru" zavikao sam i napunio ga vrelim srebrom. On je pao. Iz rana na prsima mu se dimilo. Iz usta mu je virio okrajak bureka. Nije to bio vampir, bio je to dimnjacar.
Sto covjek mora napraviti kad ubije dimnjacara?
Uhvatila me panika. Ako dimnjacar donosi srecu, onda ubojstvo istoga vjerojatno donosi tesku nesrecu. "Ne zelim biti nesretan," plakao sam sebi u bradu. Nikoga nije bilo briga.
Moj prijatelj je samo odmahnuo glavom i rekao da je to kao razbiti tridesetak zrcala. Vrlo losa karma. Legao je na cavle i zamolio me da ga vise ne ometam. On je, znate fakir, i nema puno vremena za svijetovna sranja, kaze.
Moj drugi prijatelj je cigan. "Jebo´s jeza, Bato" rekao je Ciga. Pukao je svoga majmuna Sajnefelda nogom u rebra i naredio mu da skace. Gospode su prolazile, podavsi mu koju kovanicu iz sprejem isaranih bundi.
U tramvaju sam sreo svoju prijateljicu. Ona je 24. osoba koju sam u zivotu upoznao. Ja sam u videoteci broj 24. Zato mi ona puno znaci.Ona je u slobodno vrijeme volonterka i dobra vila. I njoj sam ispricao svoju nezgodu sa vampirom/dimnjacarom. Ona me je u cudu gledala. Odvela me u knjiznicu, uzela staru debelu knjigu nekakvih mitova, i trazila slovo D.
"Evo ga, dimnjacar", nema nista o potencijalnoj kazni za njegovo umorstvo" rece ona.
Ma kvragu i dimnjacar...
Kad sam se sretan vracao kuci, zamalo sam prosao ispod ljestava. Na svu srecu nisam. Dok sam se izvlacio ispod njih, zapeo sam rukavom i srusio ih na pod. Odmah sam uzeo pismonnosu i napisao joj pismo.
Je li losa karma ako srusis ljestve, ali ipak ne prodes ispod njih?
Zasad mi nista nije.
Post je objavljen 22.10.2007. u 15:32 sati.