IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU ŠIMRAKU I »PREKRŠTAVANJU« SRBA U NDH
Formalni prijelazi samo zbog osobne sigurnosti
»Slike sa ikonostasa, umjetnička djela Celestina Medovića, bile su odnesene u Zagreb u etnografski muzej. Nakon dugoga traženja i prosvjeda biskupiji je uspjelo, da se te slike natrag vrate na svoje mjesto. Isto je tako vraćen stari svijećnjak, stara srebrom okovana evangjelja i drugi crkveni predmeti. Crkveni odbor ostao je kao i prije i imao je istu kompetenciju kao i prije.«
Grkokatolički biskup dr. Janko Šimrak nastavio je u svojim iskazima pred Ozninim istražiteljima s nabrajanjem tzv. prijelazničkih župa i opisom njihovih stanja:»d) Vojakovac, vjernika 500, formalni prelaz izvršilo samo nekoliko osoba iz razloga lične sigurnosti. Paroh Josip Melenjuk. Bio je parohom u bačkom selu Gospodjincima, odakle su ga Madžari kao Hrvata otjerali. Kako se vladao u Vojakovcu, mogu posvjedočiti svi tamošnji vjernici, a osobito porodica Klisurića, zatim Nikola i Gjuro Rakić. Lično sam bio u Vojakovcu tri puta. Jednom sam obavljao blagoslov kuća i dva puta služio liturgiju.« (Sva su isticanja u citatima moja, S. B.) Josip Melenjuk je rođen 21. svibnja 1911. u selu Šumeće kod Slavonskoga Broda od oca Ivana i majke Teodore r. Šuško. Bio je oženjen s Marijom r. Huminilović, a za svećenika ga je zaredio 19. listopada 1935. biskup Nikita Butka u Lavovu u Ukrajini. Bio je najprije duhovni pomoćnik u Sošicama, upravitelj župe Pećno u Hrvatskoj i župnik u Gospođincima u Bačkoj. Upraviteljem župe Vojakovac postao je 1. prosinca 1942. a umro je u Sibinju g
»Formalni prijelaz obavili samo činovnici«
»e) Rovišće, vjernika 500, formalni prelaz obavilo samo nekoliko osoba, jer im je bila potrebita svjedodžba o prelazu. Parohijom se upravljalo duže vremena iz Križevaca. Kasnije je vršio dušobrižničku službu Stanko Višošević, koji je premješten u Karlovac. O njegovu držanju i djelovanju u Rovišću dat će svjedočanstvo porodica Vujanovića.« Grkokatolički svećenici koji su u to doba upravljali Vojakovcem iz Križevaca bili su dr. Tomo Severović i Spiridon Petranović, kanonici Stolnoga kaptola Križevačke biskupije. Dr. Tomo Severović je rođen 8. veljače 1879. u Stojdragi u Žumberku, u obitelji Aleksija i Ane r. Vukčević. Nije se ženio a za svećenika ga je zaredio 28. prosinca 1902. križevački biskup Julije Drohobecky. Za prefekta u biskupijskom sirotištu u Križevcima imenovan je g. 1905. Kasnije je bio rektor biskupijskog sjemeništa u Zagrebu, a g. 1923. imenovan je kanonikom Križevačkog kaptola. Preminuo je u Križevcima 7. veljače 1951. Spiridon Petranović rođen je 24. prosinca 1880. u Trogiru od oca pravoslavnog Srbina Marka i majke rimokatoličke Hrvatice Ivane r. Iljadica. Prešao je u katolištvo 1899. u Zagrebu. Oženio se Julijanom r. Hirjovati a za svećenika je zaređen 2. svibnja 1907. po biskupu Drohobeckome. Bio je župnik grkokatoličkih župa u Slavoniji, od g. 1908. u Piškorevcima a od g. 1917. u Petrovcima kod Vukovara. Zbog uzornog i samoprijegornog pastoralnog rada imenovan je g. 1923. srijemskim dekanom a g. 1926. postaje biskupski kancelar u Križevcima. Umro je 2. siječnja 1958. u Križevcima. Kao što se vidi iz Šimrakova svjedočenja, njih je u Vojakovcu kasnije naslijedio Stanko Višošević, koji je rođen 12. veljače 1900. u Radatovićima u Žumberku od Janka i Zore r. Penić. Oženio je g. 1925. Mariju r. Marić, koja je godinu dana nakon sklapanja braka, tj. samo dva dana nakon poroda, preminula, pa je mladi Višošević ostao sam s jednim sinom. Vladika Njaradi zaredio ga je u Križevcima za svećenika 26. srpnja 1925. Imenovan je upraviteljem župe Grabar a 1936. napali su ga razbojnici u župnome dvoru prostrijelivši mu prsa. Nakon toga morao je otići na oporavak a g. 1937. imenovan je župnikom u Sošicama. Preminuo je 8. listopada 1972. u Križevcima.
I u Bjelovaru je bila slična situacija kao i u svim drugim mjestima iz kojih su biskupu Šimraku stizale zamolbe za primitak u Križevačku biskupiju:»f) Bjelovar sa Nartom, Sredicama, Gudovcem, Prgomeljem, Klokočevcem, Starim i Novim Pavljanima i t. d. 2.000 vjernika. Formani prelaz obavili samo činovnici i dobili o tom svjedodžbu, dok su ostali u parohiji kao vjernici. S parohijom se duže vremena upravljalo iz Križevaca. Slike sa ikonostasa, umjetnička djela Celestina Medovića, bile su odnesene u Zagreb u etnografski muzej. Nakon dugoga traženja i prosvjeda biskupiji je uspjelo da se te slike natrag vrate na svoje mjesto. Isto je tako vraćen stari svijećnjak, stara srebrom okovana evangjelja i drugi crkveni predmeti. Crkveni odbor ostao je kao i prije i imao je istu kompetenciju kao i prije. Od konca 1942. pa dalje bio je parohom Janko Heraković, rodom iz Novih Sela u Žumberku, općina Kalje. Kroz cijelo vrijeme svoje dušobrižničke službe on je spasavao narod Bjelovara i okolice. O tom će dati svjedočanstvo svi vjernici, a osobito Sava Margetić, Cvijanović, Sirovica i drugi. Bjelovarsku sam crkvu pohodio tri puta i služio svetu litrugiju.«
Janko Heraković je rođen 10.V.1881. u Novom Selu u Žumberku od oca Janka i Mare r. Gvozdanović a kršten je u župnoj crkvi u Mrzlom Polju. Nije se ženio a za svećenika ga je nakon završenih teoloških studija u Zagrebu i Stanislavovu zaredio 5.VII.1917. križevački biskup dr. Dionizije Njaradi. Prva dužnost mu je bila u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu a potom odlazi za duhovnog pomoćnika u Mrzlo Polje. G. 1924. imenovan je dušobrižnikom grkokatoličke župe u Kričkama u Dalmaciji a kasnije i biskupskim vikarom za grkokatolike u Dalmaciji. U ratnom vihoru zbog životne pogibelji napušta župu i odlazi u Križevce gdje se stavio na raspolaganje crkvenim vlastima. Nakon rata je osuđen i zatvorsku kaznu izdržao u Kazneno popravnom domu Gradiška. G. 1951. imenovan je kanonikom a šest godina kasnije generalnim vikarom križevačke biskupije. Preminuo je u zagrebačkoj bolnici Rebro 12.IX.1961. a pokopan je na križevačkom mjesnom groblju.
Enigma bosanskoga Srbina
Biskup Šimrak potom donosi prilično zanimljivu i intrigantnu (djelomično još uvijek i nepoznatu) enigmu grkokatoličkoga župnika, bosanskoga Srbina:»g) Veliki Zdenci, vjernika 500. Paroh Gedeon Banjeglav, Srbin iz Bihaća, sa sjedištem u Pavljanima, jer je parohijski dom u Velikim Zdencima postao neupotrebljiv. Gedeon Banjeglav je učio bogosloviju u Cetinju. Borio se na Kozari u redovima partizana. Kasnije je svršio bogoslovske nauke u Zagrebu i bio rukopoložen. O njegovom političkom djelovanju neka se ispitaju vjernici iz Pavljana, u čijoj se sredini kretao. Budući da nisam mogao imati s njime veze niti lične niti preko pisama od rukopoloženja do danas, to ne bih mogao posebno ništa kazati o njegovom djelovanju u javnom životu.«
Gedeon Banjeglav je rođen 15. siječnja 1920. u Glamoču u Bosni i Hercegovini od oca Ljubomira i majke Angeline r. Vuleta. Zanimljivo je da mu je »postriženje«, liturgijski obred prije đakonata, obavio glasoviti patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve Gavrilo Dožić. Za svećenika ga je zaredio biskup Šimrak 28. studenoga 1943. Dvanaestoga prosinca iste godine imenovan je upraviteljem župe Dišnik - Veliki Zdenci. Iz dostupne dokumentacije nije poznato što se s njime dogodilo, gdje je službovao nakon NDH i gdje je proveo ostatak života.
Prenosimo:Glas Koncila
Post je objavljen 01.11.2007. u 07:00 sati.