Marketing
Molitva iz srca
Kako nisam išla na faks jer mi je tata uzeo kišobran sjedila sam malo za kompjuterom i surfala Internetom. Naišla sam na aktualne teme na www.net.hr, npr. Mate Luša koji je otet već treći put, Peratovićevo uhićenje, BBB opet tuku ljude okolo što me živcira jer jako volim Dinamo, a ovakvi ispadi stvarno bacaju sjenu i na nogomet i na moj omiljeni klub... a kopajući malo dublje naletjela sam na naslov 'Top 10 TV prizora' i misleći da se radi o nekakvim isječcima iz filmova kliknula sam na to i naišla na nešto što me samo podsjetilo na okrutnost i hladnoću ovoga svijeta. 1. je pad WTC-a 11.rujna 2001. godine, proglašen najupečatljivijim TV trenutkom, a slijede ga sprovod Lady Di, pad Berlinskog zida, pa hod po mjesecu... iako sam znala da će me rastužiti, pogledala sam 1. snimku i prošli su mi trnci niz leđa. Kada sam vidjela kako se ruše Twinsi, ljude na prozorima koji užasnuto gledaju šta se dešava samo sam mislila na to tko može biti toliko okrutan, kakav um može smisliti takvo što... pa živi ljudi su bili unutra, živi... Neka se Bog smiluje krivcima za taj užas koji se desio pred 6 godina koji će pamtiti ljudi diljem svijeta dok god dišu... Ne znam čemu tolika okrutnost, čemu ratovi, patnja i bol, no u ovakvim vremenima znam i osjećam da trebamo moliti Boga da nas spasi jer jedino On to može.
Bože, pomozi nam, pomozi svima u potrebi
Anđeli čuvajte nas, čuvajte i one koji na vas ne misle
Podsjećajte me svaki dan na našeg nebeskog Oca
Molite za mene i moju ljubav
Očuvajte nas od svakoga zla i napasti
Ne dajte da me zavede površnost ovoga svijeta
Ne dopustite da se ugušim u beznađu
Držite svoja krila nada mnom, anđeli
Molite za mene i moga dragoga
Dajte mi snage da prolazim kroz život
Da budem uz one kojima je potrebna moja pomoć
Blagoslovite sve koje sam ikad prezrela
Oprostite mi na mojoj oholosti i bahatosti
Ne napuštajte me jer mi je potrebna vaša snaga
Amen
Možda neki od vas blogera ne vjerujete u Boga ni u anđele, pa vas molim da na ovaj post radije ne ostavljate komentare koji će me povrijediti, osim ako ne želite napisati nešto pozitivno, jer teško je otvoriti svoje srce u ovom svijetu, posebice je teško pokazati svoju vjeru jer se danas na to gleda kao na nešto primitivno, nešto što treba skrivati ili zadržati za sebe, no osjećala sam potrebu to napisati, ne znam ni sama zašto. Valjda je ono što sam vidjela ostavilo snažan dojam na mene. Pokazala sam vam svoje lice i otvorila svoju dušu, zato vas još jednom molim da me ne povrijedite svojim komentarima, vjerujem u Boga i ponosna sam na svoju vjeru, na kršćanstvo. Trebamo imati nekakav put u životu, ideale, nešto na što se možemo osloniti, nešto čemu se uvijek možemo vratiti. Meni je to vjera. Čitam vas sve redovito i zavoljela sam ovaj naš virtualni svijet, vaše misli i vaše doživljaje. Pusa svima, idem ja sad papati kolače koje mi je poslala baka!
Post je objavljen 22.10.2007. u 13:34 sati.