Marketing
opasnosti za djevičanstvo
Šezdesetih godina i u Hrvatskoj bio je vrlo čitan srpski magazin "Čik". Tiskan na najjeftinijem i najgorem papiru sa, za današnja mjerila, mrljama od fotografija u katastrofalnim bojama, odlikovao se u prvom redu time da je tekstove koje je trebalo i koje nije trebalo ilustrirao fotografijama obnažene ženskadije. Današnji trendovski trendanalitičari bi ga s punim pravom svrstali u "trash". S druge strane, tekstove su priređivali neki od najduhovitijih beogradskih književnika koji su se kroz njih, narodski rečeno, zajebavali, pa ga je bilo moguće i čitati kao sjajnu zafrkanciju. Jedna od atraktivnosti "Čika" bile su brojne kontakt-rubrike u kojima su masovno sudjelovali čitatelji iz cijele tadašnje Jugoslavije. Bile su ondje rubrike za koje su čitatelji slali fotografije za izbor najljepših beba, rubrike za one koji su htjeli razmjenjivati adrese da bi se dopisivali, rubrike pitanja doktorima, vračarama i raznim drugim specijalistima, i slično.
U jednom od brojeva se u rubrici "Istinita iskustva", posvećenoj seksualnoj tematici, pojavilo se pismo čitateljice koja se žalila na veliki problem. Zaručnik joj je jako ljubomoran i ona se boji povjeriti mu da nije nevina, usprkos tome što nikada nije imala spolni odnos s muškarcem. Njene nevolje počele su tako da se jednog ljeta kupala u Moravi. Ondje gdje je plivala nalazio se ispod površine vode neki zlokobni panj na kojemu je bio nekakav netipičan izdanak, kao nekakav patrljak na koji ju je voda nanijela i jadna djevojka se nehotice deflorirala. Kako se povjeriti zaručniku kada je jedini dokaz njezine priče razdrapan himen? Kako uvjeriti ljubomornika u njezinu hudu sudbu?
U narednom broju objavljeno je pismo druge čitateljice koja se povjerila da se i njoj upravo to isto dogodilo, te se i sama uvjerila kako je ta priča potpuno moguća.
U sljedećim brojevima "Čika" uslijedila su pisma i drugih čitateljica kojima se dogodilo isto, i to na istom tom panju, prepoznatljivom po vrlo karakterističnom obliku opasnog izdanka koji je vrebao desetak centimetara ispod površine vode na popularnom kupalištu na Moravi. Čitateljice su pružale podršku onoj koja je prva iznijela svoju nevolju, uvjeravajući je da njihova svjedočanstva može upotrijebiti kao potkrjepu svoje nevinosti.
Upravo kada se činilo da je tema iscrpljena, u rubrici posvećenoj roditeljstvu objavljeno je pismo čitatelja koji je išao na izlet s djetetom i primijetio da su nagle obilne kiše pomaknule panj iz ležišta, te je zaplovio niz Moravu. Čitatelj je upozoravao djevojke duž Morave da se pripaze jer se ne zna gdje je i da li se negdje zaustavio.
U narednom broju, u rubrici "Djevojke i vojnici", posvećenoj objavljivanju fotografija djevojaka koje bi se dopisivale ili upoznale muškarce u uniformama i fotografijama vojnih lica koja bi upoznala djevojke, objavljeno je pismo vojnika koji je iznio kako je njegova jedinica imala vježbe miniranja na poligonu u blizini ušća Morave u Dunav. Na obalu je rijeka naplavila neobičan panj, a kada su ga razmotrili nedvojbeno su utvrdili po karakterističnoj pojedinosti da je to zloglasni panj s Morave. Uz dozvolu starješine vojnici su ga s deseterostruko više eksploziva nego što je bilo potrebno raznijeli u paramparčad. Izvjestitelj je bio ponosan da može objaviti svim djevojkama da više ne trebaju živjeti u strahu jer je opasnost zauvijek uklonjena. Tako je JNA, Jugoslavenska narodna armija, još jednom spasila stanovništvo, konkretno - nevine djevojke, neviđene opasnosti i zahvaljujući vojnicima djevojke su mogle odahnuti.
Nažalost, uskoro je iskrsnulo da postoje i druge opasnosti za djevojačku nevinost, kao što su kišobrani i slično, ali to su već druge priče.
Post je objavljen 22.10.2007. u 11:51 sati.