MOJA DUŠA
Nit sunce, nit vjetar, nit život što me nosi,
Ne pritišće, ne probada, ne slama mi grud',
Nit kiša, nit bura, nit jugo što pleše mi po kosi;
Već to čini godinama okaljana, isprljana, moga srca ćud.
Al' čemu tuga, čemu suze, čemu srca bol,
Kad sve trpjet i preživjet mora moja šupljikasta duša,
Ako misli biti sveta, suha, čista, neobljutavljena sol,
Ako želi uspravan put, ako želi Gospodina da sluša.
Poslije svake rane, pukotine, brazde ili friža,
Duša biva prokušana, okaljena, pročišćena, za Isusa Krista,
Ljubav njena i ufanje više biva, a taština niža,
Ožežena, okupana, očešljana, umivena – na Očevu Svetom dlanu
Ko najsjajnija zvijezda srećom blista. Amen.
Post je objavljen 22.10.2007. u 11:23 sati.