Moje misli su odavno lutale..Kao bijesni psi lutaju okolo,a ja ih pratim.
Pratim ih u sve ponore u koje zapadnu i u sve visine koje dotaknu...
Ja sam dio njih i one su dio mene..
Čovjek se ne smije zaletjeti..kada ti nešto govori stani onda stani...unutarnji glas skoro nikad ne laže ako je dovoljno snažan..
Još uvijek nekad ne mogu pogoditi precizno i znam ispasti najveća budala na ovom svijetu..Al trudim se..trudim se pustiti okove koji mnoge ljude muče..I uspio sam donekle.Bjesnoća mojih misli je sada zamjenjena smirenošću.Al,još uvijek na trenutke čovjek izgubi taj neki osjećaj..Samokontrola je najjača tehnika koju čovjek ikad može usavršiti...Uz nju i ljubav..praktički si nepobjediv*
*- sve je u redu tako da me nebi to slučajno pitali u komentarima.
Ovaj post je više bio kao neki san..Nisam ga mogao baš jako dobro opisati jer je bio stvarno preslikovit a snovi ponekad znaju biti toliko lijepi i dobri(ili crni i demonski) da ih je teško opisati riječima..
Volim svoju muzu
Post je objavljen 22.10.2007. u 09:17 sati.