Marketing
Neugodna istina
Pritvaranje novinara Željka Peratovića prošlog tjedna bila je jedna od najglupljih stvari koju su vladajući mogli napraviti. Osim što je pritvaranje novinara tipično za zemlje afričkih zemalja, a ne za zemlju kandidata članice EU, još veću glupost napravili su time što je takvim potezom Peratović dobio pažnju medija i sve o čemu je pisao na blogu odjednom je dobilo sasvim drukčiji smisao.
Priznajem, iako sam prilično redovito pratio Peratovićev blog, često puta sam bio sumnjičav u razne konstrukcije koje je Željko tamo iznosio, kao što su povezanost Mesića s nekim skupinama, koji sudac je povezan s nekim, razne teorije zavjere i sl. Danas, u svjetlu pritvaranja i oduzimanja računala, dobio sam jasnu poruku od države da Peratović govori istinu! U ovoj zemlji ako lažete, dobit će te privatnu tužbu za klevetu kao što je to Mikšić dobio, ali ako govorite neugodnu istinu, lako će se desiti da vam policija zakuca na vrata, a agenti raznih obavještajnih službi pročešljaju i vas i osobe iz vaše blizine.
Posebno mi je upala u oko činjenica Mesićeva izjava da on nema komentara na pritvaranje Peratovića i neka institucije rade svoj posao. Zanimljivo kako tako Mesić nije promišljao kad je slao Sašu Perkovića (inače sin UDBA-ša Josipa Perkovića) u Beč na nekakvu kavicu s Vladimirom Zagorcem. Kako sin nije ni do koljena svojem ocu, nasjeo je na providnu fintu prikrivenog snimanja jer je bez promišljanja pristao sastati se sa Zagorcem na mjestu koje je Zagorec predložio. Stvar je izbila na vidjelo i brže bolje Mladen Bajić odlučio je zaštiti Mesića da se sve radilo uz znanje državnog odvjetništva. Priznajem da, unatoč Peratovićevom pisanju, nisam bio sklon vjerovati da Mesić nije radio mimo zakona, ali sada u ovom svjetlu više ne mogu reći da vjerujem Mesiću. Time naravno ne želim reći da vjerujem Zagorcu. Njemu je mjesto u Zagrebu i neka se suoči s optužbama.
Ne vjerujem ni Sanaderu koji tobože ništa nije znao o akciji. Zar vjerujete da Sanader, koji je uz pomoć tajnih službi isporučio Gotovinu u Haag, nije ništa znao o akciji pritvaranja Peratovića? I onda kad je sve to previše eskaliralo, Sanader u svojem poznatom stilu „oštro“ istupa da to ne može tako i odjednom stvar se rješava. Policija naprasno prekida istragu i Peratovića pušta. U kojoj to civiliziranoj i uređenoj zemlji nekakav političar može prekidati policijsku akciju? Ne bi li policija trebala biti nezavisna od politike? Što je s onom poznatom trodiobom vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku? Btw. to sveto trojstvo ovih dana prebacuje krivnju s jednog na drugog zbog slučaja Peratovića i prema posljednjim informacijama pokušavaju optužiti tamo nekakvog policajca kao glavnog krivca jer je, kao samostalno, odlučio pritvorit Peratovića.
Željko Peratović proživio je teške trenutke, ali vjerujem da je na neki način dobio i zadovoljštinu. Svaki slijedeći tekst koji osvane na blogu peratovic.blog.hr ima dodatnu težinu i vjerodostojnost. Koliko god je neki od njegovih tekstova prije zvučao nevjerojatnim, sada se više ne čini tako nemogućim.
Post je objavljen 22.10.2007. u 09:05 sati.