Marketing
Leteća torta niodčega ... i jedna žlica maminih suza...
I eto.
Vlastitu sam majku parkirao u Zagrebu - ajmo vidjet' bi li se snašla kad bi se zbilja vratila iz Njemačke i kao svi pošteni korisnici hrvatske mirovine živjela u Hrvatskoj. A ne da glumi facu i s hrvatskom penzijom živi u Njemačkoj, kao dosad.
Sve smo joj nakupovali, šalabaktere napisali, novac pojasnili.
U suzama nas ispraća (unatoč tri apaurina), iako se vidimo za tjedan dana.
/Quote of the day: "Ali siiine, pao mi je ... škroob..." /
A meni kamen sa srca nikako ne.
U autu, Sanela dobije poziv od svoje mame. Žena suze roni, mora na operaciju kičme, koja bi joj trebala pomoći. Te plače,
te da danas dođemo.
U međuvremenu, ženin bratić je imao saobraćajku; gurnula ga budala od otraga, golfić se prevrnuo... Uglavnom, po svim dijagnozama, dečku ništa, osim naravno što se natukao i izgrebao (par dana kasnije, Tošeta anđeli ne čuvahu...)
Opet moja punica plače. Jer da neki-od-togitog-koji-je-oženio-tu-i-tu isto je sve preglede odradio nakon udesa, dok familija nije skužila (kako li, da mi je shvatiti) da mu je srce ispalo.
Do kraja večeri, iz usta u uši, pa opet u usta i opet... - ispalo je da je od Golfa ostao tek trag dijelova, da se prevrnuo dvadesetak puta, da su putnici i dalje bili vezani, ali izmiješani na sjedalima (!??!), te da je, dakle, Samiru sigurno ispalo srce.
/Siroče inače vozi damper u Arabiji; došao malo roditeljima i eto... /
Sanelina frendica je advokatuša. Što pretpostavlja izvjesni intelekt.
Tokom vremena, vjenča se ("zbog prezimena"), dobije dijete sa sretnim tatekom; dobronamjernim krezubim purgerom opće prakse. Stvari krenu kako krenu; ona nekako usput & vremenom nađe Paralelnog.
Nakon nekog vremena, objavi to doma mužu. On na to svom odlučnošču i dignitetom partnera veli "Molim Te, nemoj više." Te "Ti moraš voljeti mene."
I i dalje tako žive u višekutju, voze malu u vrtić, ne seksaju se, muž se propio i rezignirao, Paralelni je ionako oženjen (još se više seksa), ženina frendica nit' da muža izbaci, nit' da sama ode, jer da je pola stečevine njezino - valjda i prezime, pretpostavljam - a i da nema kud.
Pitam se, tko je lud a tko će u "Crnoj kronici" osvanut' i što li nam to čini "slabiji spol"... 
E da.
Kao što sam i naumio, napisao sam kratku pričicu o Majdi. (Mislio sam sve ove godine nejavljanja, kako nije bitno što sam joj zapamtio i rođendan i što je se inače sa smješkom sjetim ponekad).
Uglavnom, nasmiješih se uratku blogovske anonime; kao da sam napokon stavio neku točku na neko "i". Postić banalan, ali srcu mio... baš kako i bijaše.
Onda mi se niotkud javi Milana. S Majdinom posrednom molbom da odlučim, bi li ipak skinuo post.
(Ženska logika premila... Pa ja ga odlučih staviti..., uz svu dužnu zastaru i diskreciju, naravno ...)
Sanela veli "Pa ne'š bit' papak pa skinut'!"
Papak skine. Zbog Majde i bez dužeg oklijevanja.
I sad stalno razmišljam o tome, je li neka mala životna krijesnica vezana samo za objavu na blogu - nestaje li neki tren u vremenu dovoljno, ako u labirintiću virtualne anonime nije napisan... Jesmo li mirniji samo jer šutimo, i kako izbrisati sjećanje, pa makar ono na vlastite odluke trenutka? ?... Majda?
Uglavnom, ne volim praznine.
Pa si mislim, možda sad napišem postić o Milani. 
Pa mi se možda i Majda javi. 
Dakle, tako. Gazda nazvao da odradim ovo i ono; "što je to za Tebe, Ti si Švabo, hahaha..." U istom dahu me izvoli obavijestiti da mi plaćeno biti će.
Otpravivši Majku 1, Majka 2 već čeka (o suzama vidi gore). Dobijam dodatni prijevod za napraviti, dvanaestak stranica. Do jučer, ako može. (A na onu foru, znat će se to cijenit' prigodno...)
Profesor me ljetos pitao, mogu li ispit spremiti do listopada.
Morti nas obradujem za Božić, kako mi ide.
A ja tu blog pišem...
Post je objavljen 22.10.2007. u 08:57 sati.