Post na početku, post na kraju sezone, a bilo je štošta i za pisati tijekom sezone, ali nekako nisam ništa pisao.
Završila se jedna od najluđih sezona u Formuli 1 koje pamtim. Dobro sam prognozirao, još prošlog proljeća, da bi ove sezone moglo biti svega. Istina, nije bilo baš svega, ali bilo je puno toga. Nije bilo svega jer su igrale samo dvije momčadi, Ferrari i McLaren, a ostali su bili samo prolaznici. Na pobjedničko postolje penjalo se samo 4 vozača, ali u relativno ravnomjernim omjerima, što je učinilo sezonu fascinantnom. Unatoč pobjedi na otvaranju u Australiji (vidi post) nisam tipovao na ledenog finca Kimija Raikonnena. Činilo mi se da nema štofa za biti svjetski prvak, da olako gubi trke i bodove, da je sklon izlijetanju i sjebavanju auta. Da nije osobito pametan, eto.
Razuvjerio me, nema što.
Pritajeno se uvukao ispred glavnih kandidata i iskoristivši njihove sukobe i disfunkcije u momčadi osvojio naslov prvaka. A da nitko nije ozbiljno računao na njega. Sve me ovo podsjeća na mislim 1987. U magli se sjećam te sezone, opasno se tipovalo na Mansella, bio je stvarno odličan, Williams Honda je bio odličan. Ali odličan je bio i Nelson Piquet, i smatrao je da on ima pravo na naslov svjetskog prvaka jednako kao i Mansell. Osobito nije htio raditi za Mansella, engleza u engleskoj momčadi, on, brazilac i dvostruki svjetski prvak. Tako su oni jebali jedan drugoga u mozak, primjerice ulazeći u boks kad bi onaj drugi bio na redu i slične pizdarije. Njihove sukobe je iskoristio Alain Prost i progurao se sa slabijim McLaren Porscheom na mjesto svjetskog prvaka, u zadnjoj utrci.
Veliki antagonizmi velikih vozača u velikim momčadima. Bilo je toga, osim Mansella i Piqueta bili su to Dider Pironni i Giles Villeneuve,Damon Hill i Jacques Villeneuve, i onaj najveći od svih antagonizama Alain Prost i Ayrton Senna. Ova potonja dvojica su zaista voljela udarati jedan u drugog, čak i nakon što je Prost otišao u Ferrari.
Kraj ove sezone je imao svoje gubitnike, mnogo više njih nego dobitnika. Prvenstveno g. Ron Dennis. Em su mu sudskom odlukom oduzeti svi konstruktorski bodovi, em nije ni prvak iz njegove momčadi. Stvarajući lošu atmosferu u momčadi Ron je izgubio sve. Igrao je prljavo i to mu se vratilo. Rijetka i poetska pravda u svijetu megabiznisa. Ron bi se stvarno trebao zamisliti, a tako bi trebali i sponzori McLarena i uprava Mercedesa, kako je moguće da sa najboljim autom i dva vodeća vozača u poretku, izgubi svjetsko prvenstvo.
Drugi među gubitnicima je Fernando Alonso. Bivši svjetski prvak. Ove sezone prikazao se u pravom svjetlu, kao pičkica. Serući po vlastitoj momčadi. Istina, nije mu bilo lako kao španjolcu u britanskoj momčadi, ali došao je sa poputbinom dvostrukog svjetskog prvaka, i nije uspio opravdati ugled. Ponio se kao uvrijeđena junferica više puta, uglavnom kenjajući po vlastitoj momčadi u novinskim reportažama. Pokazao se i kao vrlo prljav vozač na stazi, par puta skoro pa izgurujući pojedine vozače, osobito Hamiltona, ponašanje koje se često pripisivalo velikom Michaelu Scumacheru. Veliki vozači nisu uvijek finjaci, osobito ne na stazi. Uglavnom, prilično je zasluženo izgubio naslov svjetskog prvaka.
S druge strane iako je izgubio naslov prvaka u zadnjoj utrci, pretežno vlastitom greškom, a vodio je praktički cijelu sezonu, Lewis Hamilton nikako nije gubitnik. Ovakva debitantska sezona se rijetko viđa, osvojio je skoro sve ljubitelje Formule 1 svojom sjajnom vožnjom. Tako počinje jedna potencijalno velika karijera. Učinio je Alonsa potrošenim i suvišnim u McLarenu i doslovno ga izgurao iz momčadi, iako ga je ovaj par puta pokušao izgurati sa staze. Na kraju je platio danak neiskustvu i naslov mu je iskliznuo iz ruku. Ali to nije bitno jer mu mnogi naslovi tek predstoje, on je skrenuo pažnju na sebe kao favorita ove sezone i nikako nije gubitnik.
Ferrari? Pobjednik, čak i konstruktorski, makar nezasluženo jer bi McLaren imao više bodova da mu nisu svi oduzeti sudskom odlukom. Kimi Raikonnen i dalje nije tip na kojeg ja tipujem. Ovaj put mu je uspjelo, nadmudrio je svijet Formule 1 i dokopao se naslova. I dalje hladni finac, kao da se uopće ne raduje tim pobjedama i tom naslovu. Schumacher je svaku pobjedu slavio sa timom i prvo se njima obraćao kad bi istupio iz bolida. Kimi nije posebno reagirao, a možda je i sam iznenađen svojim naslovom, makar mora biti svjestan da je njegov naslov uvelike posljedica situacije u McLarenu. Velika je pomoć brazilski vodonoša Felipe Massa, kojeg se može svrstavati u gubitnike već dugo, jer je davno izgubio sve šanse da se natječe za svjetskoga prvaka.
Prva sezona postschumacherovske ere je zaista bila fantastična. Što donosi budućnost? Uvrijeđeni Fernando Alonso se vraća pod sigurne Briatoreove skute i s razumom se može očekivati da će mu Renault znati pripremiti bolid s kojim može pobjeđivati. Lewis Hamilton godinu dana iskusniji si neće više dopuštati početničke greške. U Ferrariju su uvidjeli da postoji život i nakon Michaela Schumachera, a Raikonnen i Massa su se definitivno ufurali u pobjede. Možda se razvije čak 5 kandidata za pobjednička postolja, ovisno i o tome tko će biti suvozači Hamiltonu i Alonsu. A ako BMW uspije napraviti korak naprijed prema pobjedama, a sa Heidfeldom i Kubicom to sigurno može, ako se Williams konačno vrati, ako Honda ponovno profunkcionira, ako Toyota uspije složiti konkurentan bolid, ako Red Bull popravi pouzdanost, onda bi to mogla biti sezona još jača i od ove.
Ali to još moramo čekati, jer duga je zima pred nama....
Post je objavljen 22.10.2007. u 01:00 sati.