Marketing
Stavi pravu stvar na pravo mjesto
Joj neeee! Opet mi se salo prljepilo za trbuh!!!!
O šlaufiću, o šlaufiću, you're so beautilful to me....
No dobro. Glavna misao danas je da prestajem sa pretjerivanjem i svodim izlaske na jednom tjedno. Sada počinje rad, rad i samo rad. I treba mi iskreno, da si malo popunim dan i slatkim mi obavezama i neizbježnim sekiranjem zbog manjka vremena. Čovjeku i treba to, jer tek tada oni slobodni trenutci, predodređeni za uživanje postaju slađi i zanimljiviji. A sve do tada – Red, rad i disciplina!
Petak navečer me je nekako potaknuo da obaveze sada rado prigrlim te da mi dopi z de i ljudi, i takozvana glazba i sve.. Totalno nisam imala volje ići ikuda, nekako mi se nije dalo, ali sam ipak izašla iz svojeg slatkog stana, čist zato da pred kraj dana ne budem sama. Malo brbljanja sa curama, malo stare mjuze, one su pile žuju, meni se nije pilo pa sam štrajkala ovaj put. I nekako, ipak smo odlučile otići do grada ( tj, i ja sam odlučila otići s njima). I ludilo je ovdje počelo, trebala sam na vrijeme odustati, ali nisam... krava! MUUU!
Budući da je već bilo prošlo 23h ulaz u Purgeraj se plaćao, a nisam imala love, tako da je to otpalo, na žalost, ali babe idu dalje... U Kset nas neki kiklop-man nije pustio jer, kakti, nismo imale katre.. koje koštaju 5 kn... 
Tip me naživcirao i totalno sam mu htjela reć sve i svašta, ali budući da je bio stvarno neki kršni zaštitar, koji se kao dijete najeo žganaca i žganaca, pomislih - bolje da šutim, jer ako ga naljutim otpuhat će me sam tak.
Ništa mi više nije padalo na pamet osim moga stančića i kreveta, mmmm.... ali ja ne znam zašto i krenula sam sa ovima na Savu, kao, petkom je tamo dobro. Ajd dobro, nek vam bude. Stvarno sam se nadala da je petkom tamo ok, ali doček je bio nevjerojatan... DJ je iz petnih žila poželio dobrodošlicu na Noć cetinske krajine, a glavni izvođač je bio, pogađajte svi, Antonio Zadro!!! Da me netko lopatom opalio po glavi i zatrpao u zemlju, bila bih mu zahvalna do neba. Totalno su mi živci počeli tada radit, mislila sam da mogu čašu u ruci zdrobit koliko me to iziritiralo. I sama znam da to mjesto ne podnosim, ali ja sam svejedno ostala. Kao, popit ćemo jednu pivu i idemo. OK, to ću izdržat. Ali, dok smo mi pokušale uživati u pivi, dotle se mjesto napunilo i što je bilo najbolje, toga sam bila svjesna tek dok sam se okrenula oko sebe. Ja sam se suzdržavala da ne izgledam kao sam pobjegla iz Lepoglave, (s obzirom na moje reakcije), a ove dvije su si za to vrijeme popile još ne znam koliko pića. Naravno, to je bilo dovoljno da ih malo poljulja i one su htjele ostati, a ja kolegijalna, nisam ih htjela ostaviti ( doduše, nije mi se dalo samoj vraćat u Dubravu tako kasno... rano..., what ever...) Ajme, što sam ja morala pretrpjet... Zadro i njegove pjesme, a gužva, a ljudi namazani, a vruće... Još mi je neki tip preko puta mene dizao tlak, pijan k'o deva nešto mi se upucavao, ali moj Fuck off – pogled mu je sve rekao, došlo mi je da ga puknem flašom, ali stvarno... još kad su pustili Thompsona i neke tamo pjesme za koje ne znam ni na kojem su jeziku.... imala sam u glavi scenarij kako stajem nasred podija, omotana dinamitom i šaljem sve u 3 pikse marmelade ( čitaj: p... materine!)
Ne, to je definitivno bio moj test izdržljivosti. Tada mi je stvarno prekipjelo i rekla sam si "nikad više ovako". Pa radije ću sjedit onda doma i gledat ove pacijente u BB kući. Zato sad jedva čekam malo posla oko faksa, da si zaposlim mozak nečime pametnim, a ne žicviranjem zbog moje solidarnosti. Još mi je i najbolji dio večeri bio dok smo pješačile do stanice i jele čips i smokiće, onda sam bila jako sretna. Mmm čips...( otuda dakle salo na trbuhu...). 
Sad stvarno znam da neću radit ono što mi se ne da, ili za što definitvno znam da ne volim. To općenito čovjeka u životu najviše unesrećuje... zato makar u malim stvarima pokušati što manje griješiti. Još sam se i razboljela od tog petka, cijeli se dan borim sa temperaturom, kašljanjem i curenjem nosa...
Nije mi to trebalo, stvarno nije. Ali na greškama se uči.
Dakle, lekcija je naučena, idemo dalje...
Ali, trenutno sam umorna i idem spavati. Mislim, i vrijeme mi je... 
Post je objavljen 21.10.2007. u 23:11 sati.