Danas sam imao poseban razlog da se sjetim našeg grada. Ovu pjesmu posvećujem priči jedne djevojke o Vukovaru. Gradu koji je prošao puno gore od našeg Novog…
Crveno nebo
Crveno je nebo, a nije nama nit malo drago
Crveno je toliko, a nestalo je sve naše blago
Crveno je, da ni Dunav ne raspoznaje ga
Crveno je, samo vojnik viče gdje mu je draga
Dušman zemlju zauzeo je sada jako
Pa ni razumom više nije jasno da je tako
Unom ko Dunavom ništa dobro ne pliva sada
Da ni sretnog ne mogu se više sjetit tada
Ipak sjetih se da nije ovo što je bilo onda
Sjetih se ipak da ima dobroga sada
Da ima zašto da naprijed gledamo
U što da se ubuduće uzdamo
Crveno je danas nebo, a rata više nema
Crveno je ipak, ali malo sreće više ima
Crveno je nebo, nad Unom i Dunavom isto
Crveno je, probleme prosijalo sito…
Post je objavljen 21.10.2007. u 22:56 sati.