Marketing
Predstavljamo Lipu Mare
Danas prvi put objavljujemo post naše članice od samih početaka - Lipe Mare.
Vjerno nam se pridružila u samom početku Karakterkluba, ali nije sudjelovala...razlog je bio vrlo jednostavan - bila je trudna 
No, danas, nakon što je prošlo neko vrijeme od poroda (podsjeti me koliko? 4 ili pet mjeseci?) šalje nam svoj prvi prilog. Obzirom na obaveze oko dvoje djece, od kojih je jedno doista maleno, njeni postovi će ići otprilike svaki drugi tjedan. Kako nam je Lipa Mare u Beču, možemo očekivati neke tekstove koji su proizašli iz nekih otkrića i istraživanja koja se ne nalaze na našem jezičnom području.
U svakom slučaju, njena priča je vrlo interesantna i motivirajuća. Mene je osobno razveselio dio gdje piše o preporukama liječnika....kada pročitate, shvatit će te zašto.
Pa dakle, dalje ide post....
Dragi moji,
Kako se jedna od novih urednica Karakter Kluba, blogerica Omekšivač vec predstavila, bilo bi vec krajnje vrijeme da se i druga najavljena blogerica javi svojim prvim postom.
Omekšivač je vec ispricala svoju pricu o gomilanju suvisnih kilograma, kao i o gubljenju istih. Ja nemam samo jednu vec cak tri price o debljanju i cak dvije o mrsavljenju. Treca je tek predamnom. Necu vas zamarati s previse detalja, ali prije nego pocnem moram naglasiti da se vecina nas udebljala zbog nekontroliranog prekomjernog unosa hrane, ali da postoji i onaj mali dio koji je predebeo zbog hormonalnih poremecaja. Preporucam svima koji zele krenuti s mrsavljenjem da prvo odu k ljecniku opce prakse i zamole da im napravi kompletnu krvnu sliku, s tim da ne zaborave ukljuciti vrijednosti za stitnjacu !
Oduvijek sam bila mrsavica i na moju visinu od 177 cm su me mnogi proglasavali anoreksicarkom, iako sam kilazom bila daleko od toga. Bavila sam se aktivno sportom, jela tone hrane i obicno tezila 60 kg. Sve ispod toga bi mi uzrokovalo vrtoglavice. Moje prvo debljanje je zapocelo ponajvise zbog onog sto ja nazivam psihicka glad. Odselila sam se naime iz ondasnje Jugoslavije u Zapadnu Europu. Oni koji se zivota u bivsoj Jugi sjecaju, znaju da je bilo oskudica i da se nije moglo kupiti dosta namirnica koje danas smatramo za normalne. Mi smo kao klinci za Bozic dobivali mandarine ili banane na poklon. Ponekad se na kruh cekalo u redovima, kava se svercala preko granice itd. Postojale su npr. KRAS cokolade, ali jedno vrijeme je bilo samo tzv. secernih tabli koje su bile bljutava verzija mlijecne cokolade. O cokoladicama tipa Milka ili pak Mars, Snickers ili slicno, smo mogli samo sanjati. Kupovali bismo ih jednom godisnje u Austriji ili Italiji i stedljivo konzumirali. Niti govora o prezderavanju.
Dolaskom u Englesku sam pocela zadovoljavati tu svoju psihicku glad za ukusnim cokoladama. Sve do ovisnosti, nije mi mogao proci dan bez barem jedne Mars ili Snickers cokoladice. Sto je otprilike 400-500 kalorija ! U formulu mozemo dodati i laganu depresiju zbog dolaska u novu sredinu, nedostatka obitelji i prijatelja, tako da mi je ostala hrana. Za nekoliko mjeseci sam natukla cak 15 kilograma! Dolaskom proljeca sam to odlucila SVE skinuti, kako bih stala u badic. Nije to bila nikakva dijeta, samo sam pocela jesti kilograme i kilograme voca (osim banana) i povrca u svim oblicima. Umjesto kruha sam grickala krekere, umjesto cipsa mrkve i stangice celera. Izbacila sam secer i masnoce iz prehrane. I pocela svakodnevno vjezbati uz video kazetu Callanetics. Kilogrami su se doslovce topili. Bila sam mlada pa to i nije bio neki problem.
Otada (s mojih 19-20 godina) pa do prve trudnoce u 34.-toj sam se gotovo borila da se udebljam. Zivot mi je bio vrlo aktivan, osim posla od 9 ujutro do 9 navecer (minimalno) bavila sam se aktivno sportom (u pauzama za rucak ili nakon posla) i bila gotovo bez trunke sala i celulita bez obzira na ogromne kolicine (uglavnom ZDRAVE) hrane koju sam kao sportas unosila. Trudnoca je naglo prekinula bavljenje sportom, a moj je apetit ostao isti. Krenulo je debljanje koje me u pocetku doista veselilo. Bila sam si jednostavno sexy, s malim trbuscicem i zaobljenim nogama. Drugi dio trudnoce mi je postalo jasno da se necu udebljati samo 12-16 kilograma, koliko se smatralo normalnim. Ljecnik mi je zabranio slatkise, a sto je zabranjeno, postaje naravno jos privlacnije. Iako do trudnoce (izuzevsi onu englesku fazu) nisam imala potrebu za slatkim, sada bih svaki dan pojela komad torte ili cokolade. A na moju se visinu trbuh stvarno nije cinio velik i tako nisam niti primjecivala gdje sam se ustvari debljala. Moja slaba tocka su bili bokovi. Ne toliko guza koliko bedra. I ruke. Zadnja tri mjeseca mi se kilaza povecavala za 4 kilograma po mjesecu, od cega je na bebu otpadalo oko 1 kg mjesecno. Kratko pred porod vise nisam zeljela niti stati na vagu. Od pocetnih 62 kg sam dogurala do 92 kg !!! Tezila sam isto koliko i moj muzic koji se iz podsvjesne solidarnosti takodjer udebljao. Boljela su me ledja i koljena koja tu tezinu nisu mogla nositi. Tlak mi je bio nesto povisen. Zapuhala bih se na najlaksi napor i znojila sam se po prvi put u zivotu. Vise nisam bila sretna okruglica.
Nakon poroda, kojim sam se rijesila tocno 12 kg u tjedan dana (beba 4,5 kg, posteljica, krv, voda u cijelom tijelu), zapocela sam najtezu bitku skidanja ostalih 18. Nisam cak niti previse tezila svojoj pocetnoj tezini, to se nekako nije vise cinilo mogucim. Zeljela sam samo toliko smrsaviti da mogu obuci barem broj 40. Moja 38-ica i povremena 36-ica me uskoro vise nisu zanimale. Prva 3 kilograma sam izgubila dojenjem, a do navrsene prve godine djeteta jos samo nekoliko. Bila sam poprilicno ocajna. Vremena za vjezbanje nisam imala, ili bolje receno, nisam se potrudila napraviti ga, a jela sam ipak relativno puno. Govorila sam da sam na dijeti, a u stvari nisam cinila puno i kupovala bih novu odjecu kad vec nisam stala u staru. Tek bi me slike s nekih obiteljskih okupljanja podsjetile na to da sam postala jedna “malo jaca” djevojka. Nije me se nikad moglo nazvati debelom, zahvaljujuci visini. No, lice mi je bilo izobliceno od debljine i samoj sam sebi bila ruzna.
Jednog dana mi je jednostavno “puknuo film” i krenula sam u fitness centar koji je imao veliku ponudu. Mene su prije svega zanimali plivanje i joga, kao terapija protiv bolova u ledjima (jer fizikalna terapija nije puno pomogla) i najbolji sportovi za oblikovanje finih izduljenih misica. Osim toga se plivanjem gubi najvise kalorija po satu. Trud je bio nagradjivan svakodnevnim komplimentima na moj izgled. Samo je brojka na vagi i dalje pokazivala nepromijenjenih 78 kilograma. Tijelo je postalo cvrsto i lijepo oblikovano ali se kilogrami i dalje nisu topili. Samo su se nekako drugacije porazmjestili.
Trebalo je promijeniti prehranu i odreci se klasike: kruha, secera i masnoca. Nisam bila tip za gladovanja i prave dijete.
Tek sto sam se spustila blizu moje pocetne tezine, na 69 kg, za koje mi je trebalo cak 4 godine, ponovno sam zatrudnila. Novu trudnocu i moje trece debljanje sam docekala spremnija i nisam se zeljela opustati. Nastavila sam s plesom tj. latino-aerobicom, jogom i plivanjem gotovo do poroda. U 9. mjesecu trudnoce je bilo ljudi koji su tek tada primjecivali da sam trudna (ne znam kako je to moguce
) a niti dan prije poroda mi se nitko nije dizao u tramvaju i prepustao mi sjedalo 
. Nije mi niti bilo potrebno, bila sam super fit !
Konacna bilanca je bila +16 kilograma od kojih je u bolnici otislo oko 8-9. Sada imam 75 kilograma, jos uvijek dojim i krecem S VAMA na dijetu za dva-tri mjeseca. Cilj mi je smanjiti to do 66 kilograma, sto mi se cini mojom idealnom tezinom. Na vjezbanje sam vec krenula i poput Omekšivača to prihvatila automatizmom poput odlaska na posao, bez trazenja izgovora, ali ovisno naravno o mojoj bebici. Za sada uspijevam otici barem 1-2 puta tjedno ali sam svjesna da je za stvarno skidanje kilograma potrebno barem 3x tjedno. Ovog puta nema odstupanja i nema ponovnog debljanja, to sam cvrsto odlucila.
Zasto vjerujem u mrsavljenje uz NE-DIJETU (UNDIET) ? Zato sto je i u njoj glavni smisao upravo razdvajanje namirnica koje mi je moj ginekolog preporucio a kako se kilogrami ne bi gomilali vec topili. A rekao je: “Ako jedete meso, jedite ga uz salatu a ne uz krumpir, rizu ili tjesteninu. A ako jedan dan hocete jesti palacinke, onda jedite samo palacinke
” Tesko uz nas nacin prehrane ali apsolutno izvodljivo, za one koji doista zele smrsaviti.
Toliko od mene za prvi put.
Pozdravlja vas Lipa Mare
Kako se jedna od novih urednica Karakter Kluba, blogerica Omekšivač vec predstavila, bilo bi vec krajnje vrijeme da se i druga najavljena blogerica javi svojim prvim postom.
Omekšivač je vec ispricala svoju pricu o gomilanju suvisnih kilograma, kao i o gubljenju istih. Ja nemam samo jednu vec cak tri price o debljanju i cak dvije o mrsavljenju. Treca je tek predamnom. Necu vas zamarati s previse detalja, ali prije nego pocnem moram naglasiti da se vecina nas udebljala zbog nekontroliranog prekomjernog unosa hrane, ali da postoji i onaj mali dio koji je predebeo zbog hormonalnih poremecaja. Preporucam svima koji zele krenuti s mrsavljenjem da prvo odu k ljecniku opce prakse i zamole da im napravi kompletnu krvnu sliku, s tim da ne zaborave ukljuciti vrijednosti za stitnjacu !
Oduvijek sam bila mrsavica i na moju visinu od 177 cm su me mnogi proglasavali anoreksicarkom, iako sam kilazom bila daleko od toga. Bavila sam se aktivno sportom, jela tone hrane i obicno tezila 60 kg. Sve ispod toga bi mi uzrokovalo vrtoglavice. Moje prvo debljanje je zapocelo ponajvise zbog onog sto ja nazivam psihicka glad. Odselila sam se naime iz ondasnje Jugoslavije u Zapadnu Europu. Oni koji se zivota u bivsoj Jugi sjecaju, znaju da je bilo oskudica i da se nije moglo kupiti dosta namirnica koje danas smatramo za normalne. Mi smo kao klinci za Bozic dobivali mandarine ili banane na poklon. Ponekad se na kruh cekalo u redovima, kava se svercala preko granice itd. Postojale su npr. KRAS cokolade, ali jedno vrijeme je bilo samo tzv. secernih tabli koje su bile bljutava verzija mlijecne cokolade. O cokoladicama tipa Milka ili pak Mars, Snickers ili slicno, smo mogli samo sanjati. Kupovali bismo ih jednom godisnje u Austriji ili Italiji i stedljivo konzumirali. Niti govora o prezderavanju.
Dolaskom u Englesku sam pocela zadovoljavati tu svoju psihicku glad za ukusnim cokoladama. Sve do ovisnosti, nije mi mogao proci dan bez barem jedne Mars ili Snickers cokoladice. Sto je otprilike 400-500 kalorija ! U formulu mozemo dodati i laganu depresiju zbog dolaska u novu sredinu, nedostatka obitelji i prijatelja, tako da mi je ostala hrana. Za nekoliko mjeseci sam natukla cak 15 kilograma! Dolaskom proljeca sam to odlucila SVE skinuti, kako bih stala u badic. Nije to bila nikakva dijeta, samo sam pocela jesti kilograme i kilograme voca (osim banana) i povrca u svim oblicima. Umjesto kruha sam grickala krekere, umjesto cipsa mrkve i stangice celera. Izbacila sam secer i masnoce iz prehrane. I pocela svakodnevno vjezbati uz video kazetu Callanetics. Kilogrami su se doslovce topili. Bila sam mlada pa to i nije bio neki problem.
Otada (s mojih 19-20 godina) pa do prve trudnoce u 34.-toj sam se gotovo borila da se udebljam. Zivot mi je bio vrlo aktivan, osim posla od 9 ujutro do 9 navecer (minimalno) bavila sam se aktivno sportom (u pauzama za rucak ili nakon posla) i bila gotovo bez trunke sala i celulita bez obzira na ogromne kolicine (uglavnom ZDRAVE) hrane koju sam kao sportas unosila. Trudnoca je naglo prekinula bavljenje sportom, a moj je apetit ostao isti. Krenulo je debljanje koje me u pocetku doista veselilo. Bila sam si jednostavno sexy, s malim trbuscicem i zaobljenim nogama. Drugi dio trudnoce mi je postalo jasno da se necu udebljati samo 12-16 kilograma, koliko se smatralo normalnim. Ljecnik mi je zabranio slatkise, a sto je zabranjeno, postaje naravno jos privlacnije. Iako do trudnoce (izuzevsi onu englesku fazu) nisam imala potrebu za slatkim, sada bih svaki dan pojela komad torte ili cokolade. A na moju se visinu trbuh stvarno nije cinio velik i tako nisam niti primjecivala gdje sam se ustvari debljala. Moja slaba tocka su bili bokovi. Ne toliko guza koliko bedra. I ruke. Zadnja tri mjeseca mi se kilaza povecavala za 4 kilograma po mjesecu, od cega je na bebu otpadalo oko 1 kg mjesecno. Kratko pred porod vise nisam zeljela niti stati na vagu. Od pocetnih 62 kg sam dogurala do 92 kg !!! Tezila sam isto koliko i moj muzic koji se iz podsvjesne solidarnosti takodjer udebljao. Boljela su me ledja i koljena koja tu tezinu nisu mogla nositi. Tlak mi je bio nesto povisen. Zapuhala bih se na najlaksi napor i znojila sam se po prvi put u zivotu. Vise nisam bila sretna okruglica.
Nakon poroda, kojim sam se rijesila tocno 12 kg u tjedan dana (beba 4,5 kg, posteljica, krv, voda u cijelom tijelu), zapocela sam najtezu bitku skidanja ostalih 18. Nisam cak niti previse tezila svojoj pocetnoj tezini, to se nekako nije vise cinilo mogucim. Zeljela sam samo toliko smrsaviti da mogu obuci barem broj 40. Moja 38-ica i povremena 36-ica me uskoro vise nisu zanimale. Prva 3 kilograma sam izgubila dojenjem, a do navrsene prve godine djeteta jos samo nekoliko. Bila sam poprilicno ocajna. Vremena za vjezbanje nisam imala, ili bolje receno, nisam se potrudila napraviti ga, a jela sam ipak relativno puno. Govorila sam da sam na dijeti, a u stvari nisam cinila puno i kupovala bih novu odjecu kad vec nisam stala u staru. Tek bi me slike s nekih obiteljskih okupljanja podsjetile na to da sam postala jedna “malo jaca” djevojka. Nije me se nikad moglo nazvati debelom, zahvaljujuci visini. No, lice mi je bilo izobliceno od debljine i samoj sam sebi bila ruzna.
Jednog dana mi je jednostavno “puknuo film” i krenula sam u fitness centar koji je imao veliku ponudu. Mene su prije svega zanimali plivanje i joga, kao terapija protiv bolova u ledjima (jer fizikalna terapija nije puno pomogla) i najbolji sportovi za oblikovanje finih izduljenih misica. Osim toga se plivanjem gubi najvise kalorija po satu. Trud je bio nagradjivan svakodnevnim komplimentima na moj izgled. Samo je brojka na vagi i dalje pokazivala nepromijenjenih 78 kilograma. Tijelo je postalo cvrsto i lijepo oblikovano ali se kilogrami i dalje nisu topili. Samo su se nekako drugacije porazmjestili.
Trebalo je promijeniti prehranu i odreci se klasike: kruha, secera i masnoca. Nisam bila tip za gladovanja i prave dijete.
Tek sto sam se spustila blizu moje pocetne tezine, na 69 kg, za koje mi je trebalo cak 4 godine, ponovno sam zatrudnila. Novu trudnocu i moje trece debljanje sam docekala spremnija i nisam se zeljela opustati. Nastavila sam s plesom tj. latino-aerobicom, jogom i plivanjem gotovo do poroda. U 9. mjesecu trudnoce je bilo ljudi koji su tek tada primjecivali da sam trudna (ne znam kako je to moguce
) a niti dan prije poroda mi se nitko nije dizao u tramvaju i prepustao mi sjedalo . Nije mi niti bilo potrebno, bila sam super fit !Konacna bilanca je bila +16 kilograma od kojih je u bolnici otislo oko 8-9. Sada imam 75 kilograma, jos uvijek dojim i krecem S VAMA na dijetu za dva-tri mjeseca. Cilj mi je smanjiti to do 66 kilograma, sto mi se cini mojom idealnom tezinom. Na vjezbanje sam vec krenula i poput Omekšivača to prihvatila automatizmom poput odlaska na posao, bez trazenja izgovora, ali ovisno naravno o mojoj bebici. Za sada uspijevam otici barem 1-2 puta tjedno ali sam svjesna da je za stvarno skidanje kilograma potrebno barem 3x tjedno. Ovog puta nema odstupanja i nema ponovnog debljanja, to sam cvrsto odlucila.
Zasto vjerujem u mrsavljenje uz NE-DIJETU (UNDIET) ? Zato sto je i u njoj glavni smisao upravo razdvajanje namirnica koje mi je moj ginekolog preporucio a kako se kilogrami ne bi gomilali vec topili. A rekao je: “Ako jedete meso, jedite ga uz salatu a ne uz krumpir, rizu ili tjesteninu. A ako jedan dan hocete jesti palacinke, onda jedite samo palacinke
” Tesko uz nas nacin prehrane ali apsolutno izvodljivo, za one koji doista zele smrsaviti. Toliko od mene za prvi put.
Pozdravlja vas Lipa Mare
Post je objavljen 21.10.2007. u 22:48 sati.