Pregled posta

Zakaj ja volim ponedelek, zakaj ja tralala

U davna vremena kada sam i ja bila zaposlena , društveno korisna osoba već je nedjelja navečer bilo vrijeme kada sam postajala nervozna razmišljajući što me na poslu u ponedjeljak čeka.

Od jutarnjeg sastanka s bosovima , nervoznih i frustriranih ljudi koji su cijeli tijedan gruntali na kome će ispucati svoje frustracije, telefona koji nije prestajao zvoniti, djevojčica zaposlenih preko "špage" kojima treba pas tragač da pronađu slovo na tipkovnici sve je to jednom davno bila moja svakodnevnica.

Danas iako mi ponekad sva ta vreva nedostaje ponekad (ali samo ponekad). Ponedjeljak je moj dan.
Dan za koji ukućani znaju da je TV moj. Da nitko daljinski poslije devet ne uzima u ruke, ma šta poslije devet i ranije.
"Ne dirajte mi daljinski"- urlam ko ona teta koja neda dirati lutku.
Ponedjeljak danas obilježava moj relaks program, živce na pašu program , program kad maznem čak i šnitu nutelle.

Relaks program započinje:
"Dr House"
- obožavam njegov cinizam , način na koji se postavlja prema datim mu zadaćama , način na koji komunicira sa pacijentima i kolegama. Ne bedira ga ali apsolutno nikakvo kršenje pravila i rušenje granica. Volim ga jer je sve što sam ja rijetko ili nisam nikad bila.

Nastavlja: "Uvod u anatomiju" - izvrsni su mi kao ekipa i vraćaju me u studenske dane . Ne znam konkretizirati zašto ih volim ali interesantni su mi u svakom slučaju.

Slijede :Pokućnice ili ti "Kućanice" koje nekako ove sezone gledam iz čiste navike iako su mi pomalo dosadile .

Nakon njih kao šećer na kraju je repriza "Seksa i grada" koji gledam iznova jer u svakoj od tih žena u pojedinim situacijama nalazim tek trag sebe na početku tridesetih.


Osim petka kada je "Lost ", ostalih dana za mene tv nije nešto čega se uopće sjetim.