Radi solidarnosti sa kolegom blogerom – doduše možda malo prekasno, ali kasno nikad nije - i radi toga što ne želim da se danas-sutra nešto takvo dogodi meni (daleko sam ja od toga, ali razumijete što hoću reći), odlučila sam i ja posvetiti jedan post SLOBODI BLOGA.
Što se dovraga dogodilo sa slobodom govora? Blog bi trebao biti osobno mjesto istresanja misli, kao što je to nekome bilježnica koju zove dnevnik. Jedino što je dostupan drugima za čitanje. Ali kome se ne sviđa, ne mora ga čitati.
Čitam neki dan ovaj post naše uvijek aktivne Choco. Iskreno, nisam čitala ni članak ni komentar ali to po meni nije bitno. Ni o čemu je pisano, niti kako je dotični to iskomentirao. Bloger, kao što je i Choco napisala ima opciju brisanja komentara. I isto tako, svaki bloger ima pravo na svom blogu pisati što želi. Mislim, ako nemamo tu pravo izražavati svoje mišljenje, gdje imamo?
Mrzim apsurdne kontradiktornosti…
Zahvaljujem se puno SVIMA što ste tako aktivni i zainteresirani za POMOĆ TOMISLAVU
Čim nešto novo saznam, bit ćete obaviješteni
PS: osjećam se tužno... ništa posebno. neki takav mood... gledam ovo sivo vrijeme vani, tipkam lap i slušam stvarčice kao što je...