Marketing
Život nije fer....Postoje stvarno odvratni ljudi
Potaknuta nepravdom koja se jučer oko 10:30 h dogodila,napisati ću post koji će vjerojatno biti malo duži od mojih postova inače...
Pa dakle,da krenem...Našla sam se s Matkom u 19:30 na Radićevom Trgu. Uputili smo se u Konzum po čokoladne keksiće Jafa Softy 
i kupili si bonove,kako bi se kad se vratimo doma,mogli dopisivati,što i inače radimo...Otišli smo u Sedmicu,sjedili,grlili se,zajebavali,uživali,kao i inače...Oko 9:30 je nestalo struje
....U cijelom gradu,i iskreno,bilo je super!
Cijeli kafić/diskač '7' je bio u mraku,kao i ulice oko njega....Bilo mi je baš zanimljivo gledati onu zbunjenu djecu kako viču,vrište,traže jakne pomoću svijetla na mobitelima,a najbolje je bilo što je većina njih ostala na podiju,u potpunom mraku,plesala i pjevala kao da se ništa nije dogodilo...Bilo je baš fensi
I tako,nakon negdje 20 minuta sve te strke i zbrke,došla struja nazad,i svi se opet vratili u Sedmicu i zaboravili na mali incident..
Ja sam sjedila u onom odjeljku odmah na početku,kod ulaza,sa Matkom.Malo smo make out i kako to već ide
...Gledali stare slikice na mobu,komentirali neke odvratne ljude....
I kad nam je dosadilo biti u sedmici,idemo mi doma.Oblačimo jakne,kad skuži Matko da mu nema mobitela...Pretražim ja svoju jaknu.Nema. Netko ga je ukrao...
No kad sam nazvala njegov broj sa svog mobitela,bio je ugašen.Znači da mu nije mogao ispasti ili nešto,jer se ne bi ugasio sam od sebe,što znači da si je netko lijepo uzeo mobitel i izvadio karticu.
Mene to užasno boli i nije mi jasno kako netko može tako nisko pasti da ide nekome ukrasti mobitel.Ma bilo koju stvar,makar običnu žvakaču!
Pa njegovi su roditelji radili da bi mu kupili taj mobitel! I onda se nađe neka ljigava neodgojena budala i sav taj novac baci u vodu.
Žao mi je Matka jer je volio taj mobitel.u njemu je čuvao sve moje predivne poruke,naše zajedničke slike(koje Hvala Bogu imam i ja na mobu),sve naše uspomene...I onda mu to netko samo tako uzme.
Znam koliko mu to sve znači kad je plakao.
Da se mene pita,takve osobe treba mučiti....i mučiti...i ne prestati mučiti...
kao prvo,nije li jedna od Božjih zapovijedi Ne ukradi?
Neki ne znaju za to.
Naravno,odmah je Matko išao k meni da mu ja dam svoj stari mob i karticu,da ima bar nekakav mobitel.
I najgore je što je bio tak sretan jer je kupio bon....I ostali novci na kartici,koja je negdje vjerojatno u smeću.
i znam da će sad neki ljudi reći Ma jebeš mob,kupit će mu tata drugi,dešava se...ali ne!
To ne mogu tako prihvatiti!Najrađe bih nazvala policiju,ali nažalost oni ne mogu pomoći.Mogli bi da je mob upaljen pa bi mogli locirati gdje se nalazi,ovako ništa..
Ma kupit ću mu ja mobitel ako treba,tek toliko da vide ti jadni i bijedni ljudi da on sad ne bude bio bez mobitela,nego će dobiti još bolji mobitel,a vi si onda taj njegov stari možete nabiti u dupe!
Svinje jedne!
Ne znam,da su meni ukrali mob mislim da bih bila manje ljuta nego što sad jesam.Jer je Matko predobra i poštena osoba da mu netko to učini.Što je on ikome napravio?Nikome,ništa....
Samo je živio svoj život bezbrižno.
Ma dabogda se toj osobi ruka osušila...
Vjerujte mi,saznat će se tko je to bio,kad tad.
E tako,a sada dalje...Želim pozdraviti Vesnu i July,te sve blogere...
I inače,jučer je,ako izuzmemo tu krađu,bilo stvarno lijepo,jer svakim danom ojačamo našu ljubav....I samo je to bitno....Tako sam ja tješila njega jučer i rekla mu A bar ti nisu mene ukrali
....Na što se nasmijao nakon silne brige,ljutnje i plača.
Ah,bit će sve u redu,sve se vraća,sve se plaća..
Pa eto,ipak nastavljam pisati ovaj blog jer mi previše znači..
DO čitanja,pusa
Jeja
Post je objavljen 21.10.2007. u 14:35 sati.