Pregled posta

ZA i PROTIV spalionice

Hrvatska se nalazi na velikom prijelaznom razdoblju i upravo sada donosi odluke koje su bitne za ekološki razvoj, zdravlje ljudi i očuvanje okoliša. Problem zbrinjavanja otpada takav je da se nameću tvrdnje kako je spaljivanje otpada najprihvatljivija opcija njegovog zbrinjavanja. Nažalost, istina je potpuno drugačija.

Grad Zagreb planira graditi spalionicu otpada u Resniku (7 km Jelačićevog trga) kapaciteta 385,000 - 420,000 tona godišnje, a ista bi nakon spaljivanja proizvodila gotovo 100,000 tona otrovnog pepela, koje se opet mora vrlo oprezno zbrinjavati. Medutim, ono što lobisti spalionice ne govore javnosti i tako je obmanjuju, danas je veliki ekološki problem u cijelom svijetu.

Navesti ćemo razloge za i protiv. Pod za spalionicu govoriti ćemo o informacijama kojima spalioničari obmanjuju javnost, a protiv, govoriti će o pravoj istini, i alternativi.

Spalionica - industrija otrova

ZA: Alternativa ne postoji, tj otpad se mora spaljivati.

PROTIV: Istina ne može biti dalje od ove tvrdnje. Otpad nije smeće! Prevencija nastanka otpada, recikliranje i sortiranje otpada u samom nastanku i kompostiranje potpomognuto mehaničko biološkom obradom (MBT) mogu postići daleko bolje rezultate od spalionice otpada.
Spalionice otpada mogu smanjiti količinu otpada za 70%, no ostavljaju toksični pepeo i ostatke filtera koji se moraju pažljivo zbrinjavati. Spalionica proizvodi čak do 30% toksičnog pepela od ukupne količine spaljenog otpada.

ZA: EU legislativa traži od Hrvatske da spaljivanjem zbrinjava otpad.

PROTIV: EU direktiva o odlagalištima je osmišljena da smanji količinu odlaganja neobrađenog otpada, s naglaskom na organski otpad (prema planu gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, organski otpad neće se prikupljati do 2015). Ne postoji naputak koji tvrdi da je spaljivanje jedina opcija obrade otpada. Recikliranje, kompostiranje, anaerobna digestija i MBT (bez spaljivanja) su jeftinije i čišće opcije obrade otpada koje podržava i potiče EU direktiva o odlagalištima otpada.

ZA: Beč, i drugi veliki gradovi imaju spalionicu otpada u samom gradu, što dokazuje da su spalionice sigurne.

PROTIV: Beč trenutno ima 2 spalionice otpada u gradu: Spittelau, koja je poznata po tome što služi kao primjer zagovaračima spaljivanja te Flötzersteig, koja je samo u Rujnu 2004. godine , 12 puta ispustila više od dopuštene razine Sumpor-dioksida. Ta spalionica je do sada imala više kvarova i požara koji su uzrokovali velika zagađenja. Do sada nisu rađene nikakve studije na temu zdravlja ljudi koji žive u blizini spalionice, no velike razine teških metala su zabilježene na voću i povrću koje je uzgajano u blizini spalionice.
The Spittelau spalionica otpada je renovirana nakon što ju je požar oštetio. Lokalno stanovništvo se oštro protivilo renoviranju spalionici, te su zahtjevali da se u potpunosti prekine sa spaljivanjem otpada u gradu. Lokalne vlasti su podjelile opoziciju atraktivnim dizajnom spalionice. Usprkos renovaciji, 4. srpnja 2002. u spalionici izbija požar te se okolica opet onecišcuje.

U sklopu renoviranja postrojenja instalirana je skupa oprema za kontrolu čistoće zraka, no i sve što filteri zaustave završava u letećem pepelu i ostatcima iz filtera, tako da je pepeo iz Spittelaua iznimno toksičan (koncentracija dioksina je 2160 ng TEQ /kg). Toksični ostatci iz filtera se odvoze u stari rudnik soli u Njemačkoj, gdje je lokalno stanovništvo također prosvjedovalo. U tom slučaju odlagališta postaju vremenske bombe dioksina za lokalne izvore vode.

Ukoliko ni tradicionalno pažljivi Austrijanci nisu uspjeli zaštiti svoje stanovnike od posljedica spaljivanja otpada, teško je zamisliti što se sve može desitit u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se nezna gdje nestaje gotovo polovica opasnog otpada.

ZA: Nove spalionice nisu prljave i opasne poput starih

PROTIV: Spaljivanje otpada je najstariji oblik zbrinjavanja otpada u ljudskoj povijesti. Sve u što nas spalionicari uvjeravaju je da nas filteri u potpunosti štite od otrova, što je glupost.
Iako posljednjih godina postoji određeni napredak u smanjivanju emisija iz spalionica, one su još uvijek glavne odgovorne za naglo povečanje dioksina u svijetu (jedan od najjačih otrova proizvedenih rukom čovjeka).
Najopasniji zagađivači, dioksini i furani, mjere se samo jednom do dva puta godišnje te se tvrtke o tome ranije obavještavaju. Istraživanja provedena u Velikoj Britaniji potvrđuju da kontinuirano praćenje razina dioksina pokazuju 8 puta veće razine otrova od najavljenih mjerenja. Usprkos najavama o predstojećim mjerenjima razina dioksina koje spalionice emitiraju, redovito krše zakonski dozvoljene limite. Na primjer, 1999. i 2000. godine, svaka je spalionica otpada u Velikoj britaniji, koja je bila podvrgnuta mjerenjima, višestruko prekoračila zakonski dozvoljene limite.

Prva znanstvena studija koja je pokazala kako učestalost pojave raka ovisi o prostornoj udaljenosti od spalionice otpada objavljena je 1996. godine (British J. Cancer). Studija je pokazala da ljudi koji žive u područjima 7,5 kilometara udaljenima od spalionice otpada češće obolijevaju od raka pluća, želuca, debelog crijeva... Studija je provedena na velikom uzorku ljudi (više od 14 milijuna) i uključila je 72 spalionice otpada na području Velike Britanije. Zbog takvih podataka i zbog pritisaka javnosti mnoge se spalionice širom svijeta zatvaraju.

ZA: Planirana spalionca otpada je korisni projekt jer stvara energiju, te je spalionica zapravo energana.

PROTIV: Studije pokazuju da se recikliranjem štedi daleko više energije nego što bi spalionica proizvela. Izvještaj koji je proizvela tvrtka Sound Resource Management Group Inc. donosi rezultat da u prosjeku, recikliranje štedi 3 do 5 puta više energije od spalionioce komunalnog otpada.

Recikliranjem se štede ogromne količine energije jer se u tom procesu zaobilazi proizvodnja, transport i obrada novog proizvoda od novo sakupljenih resursa, pri ćemu štedimo i prirodne resurse.

ZA: Spaljivanje otpada sa energetskom uporabom je usporedivo dobro, čak i ekološko, kao i recikliranje.

PROTIV: Posljednje studije koje su usporedile cikluse prerade stakla, drva, papira, kartona, plastike, aluminija, čelika i metala općenito ukazuju da recikliranje proizvodi višestruko manje štetnih emisija od bilo koje druge metode gospodarenja otpadom – uključujući odlaganje i spaljivanje otpada.

ZA: Spalionica otpada nam je potreba zbog zbrinjavanja mulja iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda (cca 80,000 tona godišnje).

PROTIV: To je takoder velika laž jer taj mulj se može zbrinjavati na mnoge ekološke načine poput:
1. Termička hidroliza
2. Mokra oksidacija zrakom

Pošto je tema stručna i ozbiljna, više informacija možete potražiti kontaktom na Zelenu Akciju, te smo voljni ponuditi znanje kako bi se ovakvi projekti pokrenuli i u Hrvatskoj.

ZA: Pepeo dobiven iz spalionice je inertan, tj nije opasan za zdravlje i okoliš.

PROTIV: Od oko 100,000 tona pepela koji će se proizvoditi u spalionici – nijedna od 3 različite kategorije pepela nije inertna, upravo suprotno, većina tog otpada je vrlo je opasna po okoliš ali i ljudsko zdravlje.

Povucimo crtu od Splita do Koprivnice, i od Zagreba do Osijeka.
Dobit ćemo točku koja je zapravo 'sredina' Hrvatske, 30ak km istočno od Zagreba.
+100.000 tona otrovnog pepela, tamo bi se odlagao svake godine na deponij otvorenog tipa, na močvarnom području koje je više puta bilo poplavljeno, uz kojeg u blizini prolaze 2 rijeke. Pepeo se tada planira cementirati u nekakve kamene oblike i tako odlagati na hrpu, u visinu. Kiša, vjetar, sunce i svi ostali prirodni utjecaji, potaknuti i kemijskim procesima unutar samog pepela, rastapaju ovaj cement, te otrovi na različite načine dolaze u prirodu, zrakom, vodom, na gumama transportnih kamiona i slično.
Govorimo o otrovima poput dioksina, furana, teških metala, živa, olovo, arsen, kalij, talij, kadmij, krom, berilij...

Spalioničari pokušavaju opravdati lokaciju i deponij samo neprestano govoreći kako to nije opasna šljaka :)

ZA: Prekasno je za zaustavljanje projekta spalionice. Grad Zagreb već ima osigurana sredstva za izgradnju spalionice.

PROTIV: Grad Zagreb je započeo komunikaciju oko financiranja sa Europskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD), i Europskom investicijskom bankom (EIB), no obje su mišljenja kako projekt nije proceduralan, te ga zbog toga za sada neće financirati.

Mnogo je slučajeva gdje su se spalionice zaustavljale već odmah nakon same izgradnje, ili nakon vrlo kratkog vremena rada, a mnogi su razlozi za to, najčešće pritisak lokalnog stanovništva za reciklažnim aktivnostima do samih projektnih nedostataka spalionice ili nemogućnost financiranja/održavanja iste.

Spalionica na makroekonomskom planu predstavlja iznimno skup projekt koji vrlo lako može dovesti do zaduživanja države u mnogo većoj mjeri nego što se planiralo, a to je velika zamka za budžet. Samo održavanje pogona godišnje košta +150 milijuna kuna. Spalionica da bi bila isplativa mora neprestano biti u pogonu i neprestano mora spaljivati otpad. Skupa servisiranja, stručni kadrovi, testiranja spalionice i ovisnost o stranim skupim tehnologijama su dodatne otežavajuće okolnosti.

Sve to da bi se uništili resursi kojih na ovom planetu već sada ima premalo.
Ako možemo reciklirati, VI to ne smijete spaljivati.

I za kraj, kao osvrt na najave kako će se pepeo od spalionice ugrađivati u ceste, upoznajte se sa pričom o Newcastleu: