Marketing
Mijenjam se...uz smjeshak...
Osjechala sam tu u kostima...
Bash onako kako stari ljudi
Kazhu da nailazi Kraljica Zima u svom
Injem okichenom plashtu...
Osjetila sam nalet Vjetra Promjene...
Zavukao se u kroshnju drveta koje
Se nadvijalo nada mnom...
Naravno, rechi chete bilo da je lako
Uochiti ipak je drveche ogoljeno...
Njegovi dlanovi ispruzheni hvataju
Posljednje zrake sunca...
Ne razumijete, vjetar kao da se zapleo
U drvene prste koji su da milovali,
Dirigirali mu tok...
Razvukla sam lice u veliki osmjeh...
I ja sam se do maloprije osjechala
Kao orahova ljuska noshena morskim valovima
U neznane mi vode,
Daleka, neotkrivena mjesta, ali
Kormilo nije bilo u mojim rukama...
Zapravo, lazhem...
Bilo je u mojim rukama, ali
Zhuljevi su se stvarali,a moj duh je oslabio
Pod ovim svijetom,
Ljudi su me zgazili...
Kao tek sazhvakanu zhvaku zalijepili ispod
Shkolske klupe samo da se lagano stvrdnem dok
Vishe ne budem sposoba osjechati...
Znati...
Uchiti...
Nadati se...
Vjerovati...
Voljeti...
Ali odluchila sam...
Ako vech moram biti sazhvakana zhvaka,
Ispljunuta,
Silovana ljudskim izluchevimama,
Zalijepit chu se na dhon nechije
Cipele i putovati s Njim,
Ali tad chu ja dirigirati put...
I tad chu ja osijechati Vjetar promjene...
U kosi crtat srechu onako kako ju ja zamishljam...
i ostavljat svima osmijeh...
Zvat chu se DuGa...
I nitko me ne mozhe sprijechiti...
***
~za mog vjechnog prijatelja~
Rijechi nikada nisu uzaludne...
Chak i prije milijarde i milijarde godina kada se Otac Vrijeme sreo s Majkom Prirodom...
razgovarali su...
Ona mu je kistom stvarala dugu...
Dok je On mjenom dana i nochi odredhivao tijek proshlosti...
Ona je poljubila tlo iz kojeg je iznikao chovjek...
On je ispravljanjem njegove kraljezhnice dao odredhen broj godina...
Ali chovjek nije mogao razgovarati s Njima...jer Oni su mu ponudili Rijechi napisane obacima dima na plavetnilu...chovjek ih je prihvatio ne zhelechi se zamarati glupostima poput duge ili dana...
Danas se mi sluzhimo tim Rijechima...danas One izazivaju Srechu, Ljubav, Prijateljstvo, Mrzhnju, Zlo...
One su te koje zapochinju svadhu izmedhu Prijatelja...
One su te kojima se sluzhimo za izrechi Ljubav...
One su te.....nepotrebne...
nechu ti napisati niti jednu Rijech jer nije vrijedna nasheg Prijateljstva...
Crtam ti dlanom dugu...Suzama stvaram zvijezde...Osmijehom Sunce...
Stoplalima,plesnim koracima stvaram melodiju...
I pruzham ti ruku...Izvuchi chu te iz zacharanog kruga Rijechi...
jer pravim Ljudima one nisu potrebne...
***
Post je objavljen 21.10.2007. u 12:36 sati.