TRI PRVE
Bija je sumrak kad san prvi put, puna sebe i s nadmoćnin osjećajen lakoće, za ozbiljno sila za volan.
Već prije vozila san sve, aute po sporednim putima, brod na motor i na vesla, jedrilicu, karić, romobil, biciklu, vespu, skije, rošulala, klizala...
Učinila i đir autobuson, hehehe, di neću znat s auton ?
I vozila san se svin prometnin sredstvima osin podmornice, nema šta ne znan.
Instruktor je nabraja šta moran učinit : dugo i kratko svitlo, žmigavac, pojas, gas, kočnice, kvačilo, retrovizor...
O ljudi, Turci i čoravi Mujo !
U roku odma izašla san iz auta jer nisan obotnica, s 2 ruke i 2 noge nikako ne mogu sve odjedanput.
Vidija čovik koja je ura, malo mi se ulagiva pa san se vratila, nekako smo krenili.
Te san večeri izbeštimala sve poznate i nepoznate beštimije budaletinama na cesti.
Al išlo mi je dobro, osin parkiranja u rikverc, to ne razumin, sve mi je naopako i gotovo.
Položila iz prve i odma sutra krenila na samostalnu vožnju gradon, u krug gori-doli.
Ljudi su mavali, ja pucala od ponosa dok mi poslin tri đira nisu susjedi izlili tonu vode po auti.
Dimilo je i gorilo jer san, kažu, vozila pod ručnon.
Ne virujen ni danas, bili su ljubomorni, tili su da se smeten, da mi nađu slabu tačku.
Nisan se dala zbunit pa san drugi dan ćaćinin auton otišla na kavu u lipi hotel s ogromnin polupraznin parkingon.
Iden ća, kad čujen tres, bum, tres, bum...
Ajme, na 5-6 auta okolo sva svitla porazbijana, i na ćaćinon.
Nije me se taklo, virujen da je neko drugi napravija dar-mar na parkingu prije nego san krenila.
Treći san dan išla na A la plaž jer je počela sezona kupanja.
Na povratku upala u kolonu, 2 km na uru, kad jedan mudrac neće čekat nego krenija priticat.
Izašla san reć mu šta ga ide, al uteka je, ja za njin, stigla ga i...
Ni jednu rič ne smin ponovit, samo ću reć da mi najljući kočijaš nije bija ravan.
Onda san odlučila s prijateljen, vozačen relija, krenit na dulju vožnju magistralon.
Bila san mu suvozač na miljun treninga, letili smo, trkali se, virovala san mu i znala da će, zatriba li, bit strpljiv.
U sebi san misla da mi ne triba, al eto, kad je baš zapeja za početak bit uz mene nek mu bude.
Bleki, majstore, skidan ti kapu već sad, a najbolje tek slijedi.
Post je objavljen 21.10.2007. u 23:19 sati.