CETIRI DJECAKA I CAROBNA SVJETILJKA
Cetiri djecaka jedne su se veceri igrali u polju. Negdje s kraja polja zacuse sitan glasic, koji je dolazio ispod zemlje: Iskopajte me! Dat cu vam sve sto zazelite! Djecaci pocese kopati sto rukama, sto granama, koje su nasli u blizini. Otkopase kutiju, u kutiji nadjose malenu, pocadjenu svjetiljku. Ja sam Aladinova carobna svjetiljka, opet se javi glasic.Iscistite me, pa cete vidjeti sto ja umijem! Oni je brze bolje ocistise, i svjetiljka zasja. Zar niste culi za mene? upita svjetiljka. Mogu vam dati sve sto zazelite. Recite mi, svatko ponaosob, sto vam je zelja? Ja se volim igrati. Zato bih volio imati loptu, mrezu, i sportsku odjecu. Rece drugi djecak: Moj mi uciitelj svakoga dana zadaje domacu zadacu. Volio bih da mi ti, svjetiljko, svakoga dana pomazes pri pisanju zadace. Rece treci djecak: Toliko ima prosjaka po ulicama. Stvori, svjetiljko, dovoljno novaca za svakog od njih. No zelja cetvrtog djecaka posve se razlikovala od prethodnih. On rece: Oh, carobna svjetiljko, molim te da nestanes prije, nego nam ijednu zelju ispunis! Bog nam je dao oci, usi, nos, jezik, ruke, i noge, da bismo radili razumno i marljivo. Trebali bismo ih koristiti, i posve se osloniti na same sebe, pa cemo drugima priskrbiti sve, sto im treba. Sve, sto cu postici, htio bih postci vlastitim trudom i snagom. Zasto da trosimo od tebe darove kao prosjaci, kad vec imamo Bozje darove? Carobnoj svjetiljci najvecma se dopao odgovor cetvrtoga djecaka, i ona istoga casa nestane.
(Neutvrdjeno podrijetlo, preuzeto iz casopisa CBal Vikasc, prijevod V.K.) za ovu prigodu preuzeto iz knjige VRLINE MIRA koju je, kao zbornik prica, sacinila Vesna Krmpotic
Post je objavljen 21.10.2007. u 10:17 sati.