voljela bih izaći na čist zrak i prozračiti za to vrijeme sobu. onako bez razloga.
prkositi hladnoći jer imam novu jaknu.
ali nije moguće jer čist zrak ne postoji u osijeku.
moji predragi susjedi se griju na drva ili tako nešto. iz njihovog dimnjaka suklja dim. zapravo dimina.
smrdi kao da netko pali granje. što pretpostavljam je i točno. i taj dim ima neku čudnu parabolu i ulazi zakrivljeno u moju sobu.
budući da ja ipak imam centralno, za razliku od susjeda koji redovito kuhaju kupus i otvore prozor u moje dvorište (mislim taj prozor u dvorište krši nekoliko zakona o privatnosti i kada budem htjela kupiti bicikl tužit ću ih i dobiti novce.) svakodnevno iskorištavam radijatore i na njima sušim odjeću.
brzo je kao i sušilica,a manje gužva i cijela soba miriši po omekšivaču. ne osjeti se ni pas ni palež drva za ogrijev. sada bih rado vektorski prikazala poništavanje mirisa i nadjačanje omekšivača.
ali mislim da čestice mirisa nemaju smjer ni pravac (za razliku od onog dima gore).
moguće da u taj dim ubacuju i kancerogene sastojke ili možda bakterije, ne znam. ali svaka dva tjedna moj imunitet pada kao pokoren gravitacijom. odbijam brisati nos jer sam uvjerena da onda neće ni curiti.
osjetim si pluća svakim udahom i postajem svjesna da dišem i ozbiljno razmišljam upisati jogu.
ne treba mi nikakva posebna koncentracija, eventualno me ništa ne smije boljeti jače.
baš jučer govorim dječaku da nisam uvjerena imam li srce. ono me nikad nije boljelo.
čeka me gomila knjiga (koju ću na iduću zimu dati susjedima nek se griju) koju već danima ignoriram zbog čaja od višnje.
oftopic: tko uopće kupuje kreme za samotamnjenje? imam milijun i jedan razlog zašto je to besmisleno. oko 900000 su fleke iz prošlosti po predragom mi tijelu i tjelešcima drugih djevojaka.
Post je objavljen 21.10.2007. u 10:12 sati.