Nocas ...
O`Boze kako je prazno ognjiste na kome spavaju moje sjene...
Kako je tuzan jauk uspavanog lahora u tudoj kosi...
Kako rijeci odjekuju tisinom i nistavilom
(a zeljni smo samo topline zagrljaja)...
Zaboravljam cas i gubim se u trenutku osjecaja...
Ne brini prijatelju daleki, tu sam uvijek
Znas gdje me mozes naci...
Na putu zaspalih vihora zelja...
Budi ljepota i razum (zracis njima)..
Budi glas i drhtaj strune snova..
Budi svemirski putnik
Koji trazi izgubljene prerijske kapljice nade na uzavrelom pijesku zivota.. .
Budi moj pogled istine i skini mi plast iluzije sa ramena...
Pokazi mi put razuma i rasijeci okove zabluda..
O`Boze, koliko jako moze odzvanjati samoca
I sustaj ispruzenih ruku iz mora...
Pa tko sam ja...
Sto uzalud pokusava darivati tijelo slijepim lesinarima...
Sto prolazi pored izvora zivota
I boji se zamutiti povrsinu zrcala drhtajem svojih zelja...
Dok pokusavam lebdjeti izmedu stvarnosti i sna,
Bojeci se dotaknuti sadasnjost
I pokleknuti pod prvim jesenjim mrazevima...
Odlazim...
Nestajem...
Povlacim svoje skute zeljne milovanja morskih valova..
Sa okusom soli na usnama i ranama koje peku uzeglim pecatima lazi...
O`Boze... zaustavi bijesnu riku prosjaka na padinama zivota dok puzi za sjenom ljubavi...
Dok ljudi grohotnim usnama sabiru pohotu sa tudih pragova i zatvaraju vrata srca lokotima i vezu vjernost lancima...
Dok zedni piju sa latica pustinjskih ruza i hrane se skeletom sjecanja...
Tama i svijetlost se drze za ruku i u vrtlogu sekundi izmijenjuju postolje... Zar ima Nade za dalje..?...
Noc napusta praznu postelju snova...
Proslo je pola stoljeca...
Ponovno sam na pragu djetinjstva i dohvacam kulu od karata..
Ne budi me,
Ostavi da udisem zablude i otkrivam nedorecene stihove...
Idem...
O, budi sretan tamo gdje nema mjesta za mene...
Nada 21.10.2007
"Dokaz je ljubavi u djelima. Gdje je ljubav, tamo su i velika djela. Nema li djela, nema ni ljubavi"
Sv. Grgur Veliki (..604)
Post je objavljen 22.10.2007. u 00:13 sati.