Svi imamo svoje horizonte, oni nas određuju, dijametralno nam daju prostora i ograđuju nas. No što se to nalazi iza svih horizonta? Iza poimanja ovog svijeta, možda zaista postoji nešto što nudi relativno logično objašnjenje za sve. Što ako je ovaj svijet odavno doživio apokalipsu? Složiti ćete se da nema govora o utopiji, čak naprotiv, naš svijet je – distopija.
Declare this an emergency
Come on and spread a sense of urgency
And this is the end, the end
This is the end
Of the World
Onečišćenje, mržnja, sebičnost, površnost su već poslovično oružje samouništenja. U žrvnju života, imamo li vremena za sebe i za druge?
I think I'm drowning
Asphyxiated
I wanna break this spell
That you've created
You're something beautiful
A contradiction
I wanna play the game
I nakon svega, koliko smo još ljudi, nakon gigantskih dimnjaka tvornica, rupa u ozonskom omotaču, holokausta i terorizma? Kako voljeti nekoga kada znaš da ste u smrtnoj opasnosti. Na stranu s paranojom, sutra se netko može raznijeti bombom, sutra neka nuklearna elektrana može imati izboj jezgre, sutra može biti prekasno...
Bury it, I won't let you bury it
I won't let you smother it
I won't let you murder it
Our time is running out
Our time is running out
You can't push it underground
You can't stop it screaming out
Our time is running out
No predpostavljam da onaj urođeni kod što ga svi imamo ne može biti pobijeđen...ne smije.
Lips are turning blue
A kiss that can't renew
I only dream of you
My beautiful
I gledam, negdje na rubu horizonta se nazire tvoj obris, poput duge. Stojiš tamo, znam da si to ti, no predaleko si, poput duge na horizontu.
There's nowhere left to hide
In no one to confide
The truth burns deep inside
And will never die
Zašto smo tako prokleti? Zar zaista moramo živjeti ovako? Možda se neke stvari ne vide s moga stajališta, no kako možemo nešto znati kada je sve prepuno paradoksa. Nikada neću shvatiti kako najmanje horizonte imaju oni koji stoje na najvišim planinama...
And I wont hold you back
let your anger rise
and we'll fly and we'll fall and we'll burn
no one will recall, no one will recall
This is the last time I'll abandon you
And this is
The last time I'll forget you
I wish I could
Look to the stars
Let hope burn in your eyes
And we'll love and we'll hope and we'll die
I jednoga dana nešto će puknuti, požari će buknuti, plavo nebo će se gušiti u dimu, ljudi će umirati, uzalud. Nafta, zlato, drago kamenje, droge će izgubiti vrijednost, ništa više neće biti važno. Hoćemo li biti svjedoci kraja dimnjaka? Hoćemo li svjedočiti erupciji mržnje? I gledam u mračnu noć, da li je moguće da naša budućnost nije ništa svjetlija?
I kako bi bilo lijepo vidjeti te sutra. Ti si, kako da to kažem? Poput vremena, konstanta, uvijek ćeš biti ondje, nakon svake apokalipse. Zauvijek. I bez obzira na sve, ove riječi, koje čak niti nisu moje, ostati će ovdje zapisane...
There's part of me
You'll never know
The only thing
I'll never show
Hopelessly, I'll love you endlessly
Hopelessly, I'll give you everything
But I won't give you up.
I won't let you down
I won't leave you falling
If the moment ever comes
It's plain to see,
It's trying to speak
Cherished dreams
Forever asleep
Hopelessly, I'll love you endlessly
Hopelessly, I'll give you everything
But I won't give you up
I won't let you down
I won't leave you falling
If the moment ever comes.
Hopelessly, I'll love you endlessly
Hopelessly, I'll give you everything
But I won't give you up
I won't let you down
I won't leave you falling
But the moment never comes.
Naposlijetku, svi smo mi ljudi, istovremeno nostalgični i spremni ostaviti sve iza sebe, živimo u prošlosti samo zato što se bojimo onoga što može donijeti sutra. Čini se ipak, da je sutra, izvan naših horizonta.
Post je objavljen 21.10.2007. u 00:32 sati.