Marketing
ŽIVO SVJETLO
Ljubav nas Kristova nosi
Sve što je Ante činio mogao je samo nošen snagom ljubavi. "Ljubav nas Kristova goni!" piše Pavao, a Ante ga citira i dodaje: "Ne da mi mira! Goni me na rad, na žrtvu, na žrtvu za čitav svijet." Ako smo to shvatili, onda ćemo razumjeti srž Antina djelovanja. Čitamo prosjeve Antine duše:
"Osmijeh djeci, pozdrav radnicima, blagoslov starcima. Lijepo je tako ići putem života. Umora tu nema. Svakog dana nova sreća, nova utjeha: dijeliti osmijeh, dijeliti pozdrave, dijeliti blagoslov..."
"Od sela do sela, s Isusom za Isusa, za neumrle duše. Čovjek kao da se ne može umoriti. U samom umoru kao da su sreća i radost."
"Treba gorjeti i izgorjeti... a mi dimimo! Zašto ću ja dimiti molim vas lijepo!?"
"Ja ne bih ništa drugo ni želio, nego biti žrtva. Gori, brate pa izgori potpuno! ... Treba se pretvoriti u kandilo, koje gori pred oltarom. Na taj način čovjek ispuni svoj život i ujedno dade život drugima."
"Život dati drugima, to i jest ljubav. Imati život samo za sebe, taj život ništa ne znači."
"I upitaše ga: 'Učitelju, gdje stanuješ?' Ljubavi nije dovoljno da se samo susretne. Valja stanovati. Valja biti jedno mislima i kucajima srca. Čuti, osjetiti, dati."
Mogli bi smo tako u nedogled redati. Zapravo, sve što je ikada napisao, odsijeva istim Svjetlom. Ujedinio je u sebi sebe, drugoga i Boga - i mogao je voljeti dok ima života i ljudi.
*******
Vječno svjetlo
"Bila je kasna noć kad sam se uz nasip Gangesa vraćao natrag na misijsku postaju. Selo je već spavalo. Svuda je vladao mir i tišina bengalske noći. Tek su se veliki listovi kokonata lelujali polako i dostojanstveno pod vedrim zvijezdanim nebom.
Tama, potpuna tama tamne bengalske noći. I onda kao tajanstvena zvjezda i zraka radosti prodre svjetlo male svjetiljke kroz tamnu noć. Pred crkvicom sam svete Male Terezije. Vječno svjetlo, taj vjerni stražar euharistijske Ljubavi, baca titrajuće zrake kroz mali prozor uz oltar u tamu tamne bengalske noći.
Crkvica je bila zatvorena. No, moja su se koljena sama od sebe spustila pred onim malim prozorom ujedinjujući nevrijedne titraje ljubavi rastresenog mi srca s titrajima ove male svjetiljke. Koji li božanski mir, koje li silno svjetlo u onoj polutami crkvice! A selo u tami spava. No On bdije, On ljubi, On prosvjetljuje.
Tajna vječnog svjetla tajna je moga života. Ja sam Njegovo živo svjetlo, određeno da budem vječno svjetlo. Tama je još posvuda. Mrak i hladnoća. Isus mene treba. On me odabrao za ovu uzvišenu službu: svijetliti, gorjeti, i napokon za Njega izgorjeti u Njegovoj službi, pred životnim oltarom moga predanja Njemu i neumrlim dušama..
Da li sam se ja posve odazvao ovom pozivu? Koliko je duša sred tame bilo privučeno titrajima moga životnog svjetla k Spasiteljevom oltaru?.
Ovo je životno pitanje. Odgovor je tek jedan: odgovor moga života, potpunog predanja moga života u Njegovoj službi, vječno svjetlo Vječne Ljubavi..."
/o. Ante Gabrić, 1955 god./
*****
O. ANTE GABRIĆ rođen je 18. veljače 1915. godine u Metkoviću, ...I dalje o O. Anti Gabriću ... Umro je 20. studenog 1988. u Kalkuti. Pokopan je po svojoj želji u postaji „Maria Polli” /Kratko prije smrti je svećeniku koji ga je pratio rekao: “VRIJEME JE, ISUS ZOVE.”/. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa. U grob je sasuta šaka zemlje iz Metkovića /O. Ante uzeo je sa sobom prilikom jednog posjeta domovini komadić rodne grude iz Metkovića i u bočicu mora iz plavog Jadrana da mu ih stave u lijes kad umre./. Pokrenut je postupak, da se proglasi blaženim i svetim. ...
"Dođite, žrtvujmo se do kraja svojega života. Gdje će taj kraj života biti, gdje ćemo umrijeti, ne znamo. Neka bude u Srcu Isusovu!”
Post je objavljen 20.10.2007. u 19:17 sati.