Probudila sam se na nečemu mekanome, ali to sigurno nije bio moj krevet. Bilo je mračno, a hladnoća grizla mi je kožu. Oči su mi se lagano privikavale na mrak te sam mogla razaznati gdje se nalazim. Bila je to neka špilja, niz zidove kapale su male kapi vode. Što radim ovdje? Zar nisam samo malo prilegla u svoj sobi? Ležala sam na mekanom pokrivaču. Ustala sam oslanjajući se o mokri zid. Bila je sumljiva tišina. Ogledavala sam se po špilji. Po podu bili su samo veliki pokrivači. Odjednom začula se glasno režanje. Ne, to nije moglo biti pseće režanje... Pas nikada nebi mogao tako glasno režati. Prestrašeno sam uhvatila zid. Režanje je postajalo sve glasnije i lagano se približavalo. Nešto je snažno udarilo u špilji, pod se zatresao. Progutala sam knedlu jer sam shvatila tko je režao. Počela sam trčati u jednom smijeru, nadajući se izlazu. Teški koraci pratili su me u stopu. Nisam ni dugo trčala kada sam se zabila u hladni zid. Progutala sam još jednu knedlu. Ispred mene stajao je veliki zmaj, čije su se srebrne ljuske mogle razaznati čak i u mraku. U drugim situacijama vjerojatno bi se divila ovom prekrasnom stvorenju, ali trenutno zmaj nije bio prijateljski nastrojen. Izrigao je malo vatre u mom smijeru, ali sam se u zadnji čas izmakla. Srce mi je divljački kucalo. Blago sam kucnula Prstenom Dobra svoju glavu. Pokušala sam iskoristiti nevidljivost. Lagano sam koračala prema zmaju koji je izbezumljeno tragao za mnom. Odjednom sam se spotaknula o neki kamen te tresnula na zemlju. Zmaj se divljački okrenuo prema meni te počeo rigati vatru na sve strane. Nije mogao pogoditi baš mene, stalno je gađao okolo, ali znala sam da će jednom i mene pogoditi ako se ne pomaknem. "Prstenu Dobra, zmajevi su večinom dobra bića. Što je s ovim?" prošaptala sam. *Ipgmentia area cirea gayra Abasara Evagne(Zmaj je pod vlašću Prstena Zla)* odgovorio mi je prsten. Htjela sam uzdahnuti, ali nije bio prikladan trenutak. Vatra je sjevnula pored mene. Da je ispred mene stajala Anduril sigurno bi je napala, ali nisam htjela naškoditi ovom prelijepom biću. "Ne... Ipgmentia nefera io hauib(Zmaju ne želim ti nauditi)" "Qouestwe gerahre nugraonr eogrea" rekao je zmaj, meni nerazumljive riječi. Ali čekaj malo! Zmaj govori? Vatra me je pogodila u noge. Odjeća mi je gorila te se proširavala i na majicu. "Aquea!(Voda!)" viknula sam. Iz Prstena Dobra izašao je ograman slap vode koji me prolio od glave do pete. Na meni bile su samo izgorene krpe te mi je malo i kosa izgorjela. Bijesno sam kucnula Prstenom Dobra u svoju glavu, malo prejako te me je glava zabolila. Nije bilo druge nego pobiječi... Ne, nisam mogla ostaviti jadnog zmaja u vlasti te zmije! "Alrea Ipgementia hasa peah!(Pusti zmaja na miru!)" viknula sam odlučno. Prsaten Dorba bljeskao je svake dvije sekunde, kao i oči zmaja. Izgledalo je kao da čarobno komuniciraju. Nešto me naglo probolo ravno u srce. Što se događa? Prsten Dobra je i dalje svijetlucao, dok je probadanje postajao sve jače. Suzila sam oči. Prsten Dobra borio se s Prstenom Zla koji je održavao zmaja tako neprijateljski natrojenim. Njihova borba ipak je boljela mene. Jauknula sam, nisam se više mogla suzdržavati. Bolilo je sve jače i jače. Prsten Dobra lagano mi je kliznuo s ruke. Nisam imala snage da ga dohvatim. Zmaj je nepomično stajao, činilo se kao da još uvijek uspostavlja neki čarobni kontakt s Prstenom Dobra, samo što Prsten Dobra više nije sjajio. Bio je potpuno bezbojan, nisam ga mogla prepoznati u tami. Počela sam jecati od bola. Zmaj je naglo protresao glavu. Suzila sam oči. Nisam mogla vjerovati da mi je to upravo zmaj učinio, moje najdraže čarobno biće. Odjednom bol je počela popuštati. Bila je sve manja i manja, dok nije nestala. Prsten Dobra lagano je zasvijetlio te sam ga vratila na ruku. Zmaj je lagano spustio glavu do mene. Lagano sam ustala, još uvijek nesigurna. Zmaj je svoju glavu gurnuo još bliže, gotovo me priklještio uz zid. Lagano sam podigla ruku. Odmah se spustio ispod moje ruke. Nježno sam ga podragala. Imao je tako glatke ljuske. Zmaj je zauzeo svoj položaj, očito mu je draganje godilo. "Rado bi te još neko vrijeme dragala, ali ja se moram vratiti u Hogwarts. Sigurno su se tamo već zabrinuli za mene", rekla sam nježno. Zmaj je odgurnuo glavom te kimnuo. Činilo se da me razumije! Okrenuo je meni svoj dugi rep te njime lagano lupnuo u pod. "Misliš li ti reći da se popnem?" upitala sam sumljičavo. Zmaj je još jednom lupnuo u pod, očito je to bio potvrdan odgovor. Polako sam se popela na njegova leđa. Krenuo je prema suprotnom dijelu špilje, ondje se nalazio izlaz. Stao je na kraju špilje te pogledao u noć. Bila je doista vedra noć, mjesecu je nedostajao samo jedan mali komadić da bude potpun. Ispred nas bila je šuma, vidjela se veoma dobro zbog mjesečine. Zmaj je lagano poletio u noć. Letio je polako, kao da mi je htio pokazati lijepotu ovog mjesta. Nisam imala pojma gdje smo se nalazili. Nagnula sam se naprijed te ga počela gladiti po glavi. Zadovoljno je zamahnuo grivom. Njegove srebrne ljuske sjajile su se na mjesečini. Lijepšeg zmaja još nikada nisam vidjela. Bilo je nevjerojatno kako je pitom, ni neki zmajevi koji su već duže kod ljudi ne daju da ih se draga. U magli ugledala sam obrise Hogwartsa. Bilo mi je pomalo žao što smo već stigli. Zmaj se lagano počeo obrušavati. Spustio se ispred Hogwartsa. Skočila sam s njega, pazeći da ne skočim na njegova krila. Nakon cijelog tog leta, ipak je bilo lijepo stati na čvrsto tlo. Zmaj je lagano spustio glavu. Još jednom sam ga nježno podragala te šapnula: "Obečajem da ovo nije zadnji put da te dragam" Blago me pogledao, a onda se okrenuo te poletio u blistavu noć.
"Ma daj! Probudi se više!" urlala je Anna G. Ošamučeno sam otvorila oči te ugledala Annino ljuto lice. "Lijepo je vidjeti tvoje namrgođeno lice za početak jutra", rekla sam smrknuto. "Bolje nego tvoje kako spava", promrmljala je Anna G. Ustala sam zijevajuči. Bila sam pospanija nego ikada, sigurno sam legla nakon 1 ujutro. Krivudajući sam otišla do ormara te uzela svoj ljubičasti džemper, tamne hlače te pelerinu, koja nije izgorila jer sam ju skinula prije nego što sam odlučila malo zaspati. "Ajde više!" viknula je Kathy nervozno. "Što imamo prvi sat?" upitala sam nezainteresirano. "Čarolije!" odgovorila je Anna G. tmurno. "Gdje je Victoria?" upitala sam nakon što sam se ogledala po prostoriji. "Vidi stvarno! Nje nema!" viknula je Anna G. prasnuvši u smijeh. "Ti nisi normalna", promrmljala sam uzimajući svoju školsku torbu. "Dajte, idemo!" rekla je Kathy te nas odvukla u društvenu prostoriju. Društvena je bila potpuno prazna, svi su već bili na doručku. Jurile smo u pravcu velike dvorane.
"Dobro jutro dragi učenici", započeo je Dumbledore, "Danas je u našu školu došao i još jedan učenik! Njegovo ime je Alex Cayber Listox! Alex, molim te da sjedneš na onaj stolac kako bi te razvrstali." Dječak smeđe kose koja je stršala u zraku sjeo je na stolac. "Nije nešt' zgodan", prokomentirala je Kathy. "Nikako", složila se Anna G. "Pa nije vanjski izgled važan", zakolutala sam očima. "Opa! Ljubav na prvi pogled!" bockala me Vanessa. "Nije istina! Ja imam Lua!" izbeljila sam se. Čekaj malo! Gdje je on uopće? Ogledala sam se po velikoj dvorani. Louisa nije bilo nigdje... Sigurno je pokraj jezera, često je ondje prije nastave... "Gryffindor!" viknuo je klobuk. Glasno sam zapljeskala, kao i ostatak Gryffindora. Alex je sjeo pored mene jer je to bilo jedino prazno mjesto. "Uživajte u nastavku dana", rekao je Dumbledore sjedajući. Na stolovima stvorila se hrana. "Bok!" pozdravila sam novoga dok sam mazala maslac. "Bok", rekao je sramežljivo, uzimajući džem. "Gdje si išao prije Hogwartsa?" pokušala sam novome pružiti malo lijepši doček. "Dumstrang", rekao je Alex smrknutog izraza lica, "Kako se zoveš?" "Violet Vallenttina Granger!" rekla sam rukujući se s njime. Anna G., Anna P., Kathy i Vanessa su se smijuljile, kao i obično. Nabrzinu sam ubacila doručak u sebe te izletjela van. Prvi sat smo imali čarolije, ali doručak dosta dugo traje. Imala sam u planu poslijetiti zmaja, čini se da u onoj špilji nema ni previše hrane... Pa sam htjela upitati Louisa dali bi htio ići s mnom. Često je prije nastave bio na jezeru, pa sam se uputila ondje. Bio je uobičajen, hladan dan. Snijeg je nezaustavljivio padao, propadala sam na svakom koraku. Polako sam se približavala jezeru. Ne, niti ovaj puta se nisam prevarila. Louis je bio ondje, ali nije bio sam. Šokirano sam stala na mjestu, s rukom preko usta. Louis i Victoria sjedili su u čvrstom poljupcu. Htjela sam zaplakati, ali sam suzdržala suze. "Kako ste mogli?" rekla sam ljuto kada sam stala iza njih. Odmah su se odvojili te se okrenuli prema meni bez riječi. "Nemate šta reći?!" rekla sam, "Pa dobro! Jer ja imam! Kako ste mogli? Vjerovala sam vam, posebno tebi Victoria! Mislila sam da si mi prijateljica!" Okrenula sam se i potrčala iza Hogwartsa. Sjela sam an hladni snijeg. "Stani!" rekao je Louis te je stao ispred mene, kao i Victoria. "Što hoćete? Pustite me na miru! Nemojte mi se više nikada obračati! Odlazite!" vikala sam nervozno. "Violet dopusti da ti objasnimo...", započeo je Louis. "Neda mi se slušati vaše bijedne isprike!" viknula sam. "Violet...", započela je Victoria. "Makni se!" bijesno sam gurnula Louisa na snijeg te odjurila u dvorac.
Plakala sam u spavaonici, kada je netko pokucao na vrata. Digla sam pogled. U spavaonicu je ušao Alex. "Bok... Čuo sam da plačeš pa...", rekao je, "Što se dogodilo?" Da mu kažem ili ne? Ne poznam ga, možda to nije najpametnija ideja... Sjeo je na Victorijin krevet. "Zar nisi na nastavi?" pitala sam. "Zar nebih to ja trebao pitati? Ja sam novi, prof. Granger mi je pokazivala Hogwarts... Jako je lijep" "Ja nisam išla na nastavu jer...", ponovo sam zaplakala. "Što se dogodilo?" Ipak sam mu sve ispričala, imala sam osječaj da mu mogu vjerovati. "Ah... Ti barem imaš nekoga", rekao je. "Kako to misliš?" "Nikada nisam imao nikoga... Roditelji su mi bili bezjaci, poginuli su u saobračajnoj nesreći... Zato su me svi u Dumstrangu mrzili..." "Tu su ljudi bolji... Sigurno ćete brzo zavoljeti..." "Ne znam..." "Vjeruj mi" "Vidim... Prestala si plakati... Morati ću ja stalno pričati kako je meni" Oboje smo se nasmijali. "Sada idem, prof. Granger će mi još pokazati okoliš." "Bye bye!" Umorno sam legla u krevet, iako je bilo tek podne. Kako su mi to mogli napraviti? Neću više plakati! Nisu oni vrijedni mojih suza! Ipak, ispustila sam još jednu suzu prije nego što sam utonula u san...
Post je objavljen 20.10.2007. u 19:03 sati.