faks traje 2 tj a ja se osjećam izgubljeno.
početni entuzijazam je splasnuo negdje u predugom redu za referadu.
ili na remizi za pokaz. ne znam točno.
novi grad, novi ljudi sve novo....
a ja još volim svoju zadnju klupu do prozora, ljude koji kuže zezanciju, ljude koji kuže mene i ljude koje ja kužim.
volim alibi i činjenicu da sve što moraš obavit u gradiću obaviš u pol sata. pješke, a ne tramvajem.
volim što imamo samo 1 semafor.
volim što me na svakom koraku neko iskreno pozdravi.
volim što nikad nisam sama.
a u Gradu šuma ljudi...nepoznatih i zadubljenih u svoje misli i empetrice.
volim poznato, jer poznato je i sigurno.
ali
nepoznato znači nastavak, budućnost, napredak
i sa sobom nosi i pojam strah.
što je normalno.
ni prva ni zadnja.
idemo dalje..........
Post je objavljen 20.10.2007. u 18:19 sati.