Svako jutro kada se probudim imam izbor.Izbor s kojim odlucujem
o ostatku dana.Odlucujem hocu li taj dan provesti ponosno s
osmjehom na licu ili cu pognuti glavu i stidjeti se nekih postupaka
iz proslosti.U vecini slucajeva izaberem osmjeh i ponos.Zasto?
Razlog je jedonostavan.Razlog je u prijateljima.Prijatelji su ti koji
mi izazivaju osmjeh na lice i zbog njih se osjecam takon ponosno.
Oni su ti koji mi pruzaju potporu u svemu.Nisam uvijek imala prave
prijatelje i mnogo puta sam se razocarala u osobe za koje sam
mislila da su mi prijatelji.Nije mi zao sto sam se razocarala toliko
puta,jer sada ne bi znala cijeniti to pravo prijateljstvo.Oni su bili tu
kada mi je bilo najteze,kada nisam imala snage ustati se iz kreveta
i samo su mi oni tada znali izvuc osmijeh na lice.Tada nisam znala
kako im zahvaliti,a oni bi mi samo rekli tvoj osmijeh nam je najveca
zahvala.Od tada rijetko kada mi osmijeh sidje s lica.S osmijehom i
lijepom rijecju sva vrata ovoga svijeta su mi otvorena a sve
zahvaljujuci dobrim osobama koje nazivam prijateljima.Moji prijatelji
znaju da me mogu zovuti kad god im je nesto potrrebno.A ja znam
da mogu racunat na njih jer su mi to dokazali.U situacijama kada mi
osmjeh sidje s lica,moj dragi stvarno dragi frend nadje nacin kako da mi izmami osmjeh na lica, makar mali, on uradi nesto ludo nesto orginalno.On mi je najbolji prijatelj
kojem cu vjecno biti zahvalna.Iako ga znam tek nekih godinu dana ucinio
je za mene jako mnogo.U teskim situacijama sijetim se rijeci koje
mi je jednom prilikom rekao:“Ne paci,ljudi placu kada su sami,a ti
nisi sama.Nikada to i neces bit.Imas mene,Zicu,Azru,Dexa i Mimi
Uvijek cemo bit uz tebe!“..nije bas tako rekao ali ja to tako kazem, izvlacim iz konteksta.To je i uistinu tako.To su osobe koje mi
mame osmijeh na lice.Samo pri pomisli da sam zasluzila njihovo
povjerenje,ljubav i prijateljstvo osjecam se tako ponosito i zasticeno.
Hvala im na svemu!!!
Posebno osobi koja bi trebala prva ovo procitati (:
VoLim puno!!
Post je objavljen 20.10.2007. u 18:08 sati.