Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mosor2

Marketing

Dona - svijet kakav bi mogao biti


Od puno postova reakcije na policijsku obradu jednog od nas, blogera Željka Peratovića, izdvajam onaj na Doninoj stranici. Meni su Donini tekstovi i inače dragi, ali od tekstova su joj još bolji komentari, jer pogađaju u srž problema. Evo primjera:


#magle dolaze...

Naša sloboda ograničena je slobodom drugih, Dona. Znaš to od ranije.
Kriminalci za koje znamo da jesu kriminalci-nisu kriminalci dok im se to ne dokaže na sudu i dok se ne donese pravomoćna presuda.Ne bilo kakva, Dona.Pravomoćna.
Ako zvrndamo okolo za kriminalce da su kriminalci, a nije im to dokazano sami postajemo kriminalcima. I to znaš.
Ako novinar ili bilo tko drugi objavi tajni spis ili dokument koji će za posljedicu imati propast plana ili akcije koji se gradi godinama i u koji su utrošeni milijuni kuna, ili će ta objava imati za posljedicu stradanja osoba koje su ubačene i rade prikriveno unutar kriminalnih skupina- tada toj osobi koja je to objavila treba suditi za objavljivanje dokumenata čije je posjedovanje morala ( kao i svaki građanin) prijaviti nadležnima, pa još k tome i reći odakle mu.
Ovo nije Amerika i mi ne živimo u špijunskom filmu u kojem sve završava sretno...

Želi li neki seronja preko noći postati zvjezda, onda neka to ne čini preko tuđih leđa.
Mi od objavljivanja tajnih dokumenata nemamo nikakve koristi.
Što bi ti učinila da nađeš na cesti dokumentaciju sa oznakom "strogo povjerljivo"?
Objavila na blogu???
Novinari su ljudi kao i svi drugi, Dona. Nisu iznad zakona.

(Ovo mi je najduži komentar koji sam ikada napisao, šaljem to i čekam smaknuće u zoru, a možda i odmah. Donice, budi nježna.Molim te:)))) ) 19.10.2007. (23:46)

#Ima jedan svijet

@Magloviti, nije priveden novinar zbog teksta objavljenog u novinama, nego bloger zbog teksta objavljenog na svom blogu.... njegovo zanimanje je u ovoj priči sporedno.
Što je radio taj dokument kod njega? Možemo li ti i ja doći do takvih dokumenata? Samo na način da nam ih da netko tko ih ima i čuva. Hajde pročitaj cijelu priču pa ćeš vidjeti da je to već odavno objavljeno. To je isto da ja pročitam nešto u nekim novinama... i onda pišem o tome, pa se neki kauboj naljuti pa me da privesti.
DA nađem na cesti novčanik pun love, vratila bih ga vlasniku. Ali da nađem strogo pov. dokumentaciju ja bih je prekoračila i otišla dalje. Ako su oni koji je trebaju čuvati nesposobnjakovići, a zašto bi im ja pravila zakrpe na njihove propuste. Neka im tajne pokisnu.... i neka ih psi razvuku. A tada bi došla doma i otvorila temu o tome kako su nesavjesni, kako ne znaju raditi svoj posao i da sam na cesti vidjela ono što su morali čuvati. Pisali bi o tome da se osjećam nesigurno u državi gdje se čuvari tajni tako odnose prema tajnama. Zamisli da neki jadnik to podigne sa tla i odnese u policiju. Pa živog bi ga odrali ispitivanjima i maltretiranjima. Okrivili bi njega što je tajnu našao, a ne onoga tko je nije čuvao.
Magloviti, ja i u ovom slučaju nisam te tajne pročitala. Čak se ni kad je pukla priča oko privođenja nisam potrudila potražiti taj tekst. Ja ovdje ne pričam o tajnama.... nego o SLOBODI GOVORA... o privođenju..... o sili..... i jašenju onoga tko nije kriv.
Kad sam se tek zaposlila... kod čovjeka iz teme "Baklja".... znao me poslati u fotokopiraonu i naglasiti: "Dona, ovo je povjerljiv dokument..... pazite da to dolje netko ne čita. Iskopirajte to sami." Vjerovao ti meni ili ne... ja bih taj papir držala u rukama... vozila se s tim papirom u liftu..... čekala na red u kopiraoni, umnožila ga.... i vratila, a da ga ne bih pročitala.... ma ni površan pogled bacila.
Jesam li bila znatiželjna? Jesam. Ali osjećaj ponosa što sam tajneni posao obavila pošteno je bio jači od moje znatiželje. Pa ako se jedna balava službenica koja se tek zaposlila mogla tako odnositi prema tajnama.... onda od visokoobrazovanih čuvara tajni... koji brinu o državnoj sigurnosti očekujem da to rade još bolje i savjesnije.
Magloviti.... meni ljudi vole pričati priče... jer ja sam čuvarica priča. Te priče znaju biti toliko strašne da ih znam i prekinuti... iz straha za njih i njihovu djecu..... iz straha da će priča, ako bude preglasno ispričana dodatno osramotiti moju domovinu. Ali očekujem.... da će oni koji u domovini za to nadležni te priče objasniti i odraditi sve što civilizirano društvo odrađuje oko takvih priča, da će smiriti ranjene duše, savjesti svih tih koji znaju, a šute... da će sačuvati obraz naše domovine. 20.10.2007. (09:02)


Post je objavljen 20.10.2007. u 12:54 sati.